Read Biblija (Šarić) Postanak 19 Bible Online

Postanak 19 - Biblija (Šarić) bible

Postanak 19

¹Kad oba anđela uvečer dođoše u Sodomu, upravo je tad sjedio Lot na sodomskim vratima. čim ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje

²i reče: “Molim vas, gospodo, svratite u kuću svojega sluge, da prenoćite i operete svoje noge! Sutra rano možete onda uraniti i nastaviti svoj put.” A oni rekoše: “Ne, mi ćemo prenoćiti vani.”

³Ali on navali i prisili ih, pa oni svratiše k njemu i dođoše u njegovu kuću. On im tad zgotovi večeru i dade ispeći beskvasnih pogača, i oni jedoše.

⁴Ali prije nego otiđoše da legnu, opkoliše ljudi grada Sodome kuću, mlado i staro, sav narod do posljednjega čovjeka.

⁵Oni pozvaše Lota i rekoše mu: “Gdje su ljudi što večeras dođoše k tebi? Izvedi nam ih, da ih spoznamo!”

⁶Tada Lot izađe k njima pred vrata, a vrata zatvori za sobom

⁷i reče: “Ne činite takva zla, braćo moja!

⁸Evo imam još dvije kćeri, koje ne spoznaše muža. Njih ću vam izvesti pa činite s njima što vam je drago! Samo ne dirajte ove ljude; jer uđoše u sjenu mog krova!” "

⁹Ali oni viknuše: “Odstupi odatle!” i rekoše: “Ovaj dođe ovamo kao došljak i sad hoće da nam sudi. Sad ćemo tebi učiniti još gore nego njima!” I navališe silom na čovjeka, na Lota, i primicali se sve bliže, da razbiju vrata.

¹⁰Tad ona dva čovjeka pružiše svoje ruke i uvukoše Lota k sebi u kuću i zatvoriše vrata.

¹¹A ljude pred kućnim vratima, malo i veliko, udariše sljepoćom, tako da su se uzalud mučili da nađu vrata.

¹²Nato dva čovjeka rekoše Lotu: “Ako imaš ovdje još koga svoga, zeta, svoje sinove i kćeri, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta!

¹³Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto. Teška se tužba digla protiv njih pred Gospodinom. Zato nas posla Gospodin, da ih zatremo.”

¹⁴Tada Lot izađe van i porazgovara sa svojim zetovima, koji su se bili oženili njegovim kćerima, i reče: “Ustajte! Izađite iz ovoga mjesta; jer će Gospodin zatrti ovaj grad!” Ali su njegovi zetovi mislili da se on samo šali. "

¹⁵Kad je svanulo, navališe anđeli na Lota da se požuri, i rekoše: “Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri, što su još kod kuće, da i ti ne pogineš zbog krivnje toga grada!”

¹⁶Kad se je on još uvijek skanjivao, uzeše ljudi za ruku njega, njegovu ženu i obje njegove kćeri. Jer je Gospodin htio da ga poštedi.

¹⁷Oni ga izvedoše van i pustiše ga tek pred gradom. Dok su ih vodili van, reče jedan: “Bježi, jer ti se radi o životu! Ne obaziri se i ne zaustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana! Bježi u goru, da i ti ne pogineš!”

¹⁸Lot im odgovori: “Nemoj tako, Gospodine!

¹⁹Zacijelo tvoj sluga nađe milost u tvojim očima, i veliko mi iskazuješ milosrđe kad hoćeš da mi spasiš život. Ali ja ne smijem bježati u goru. Mogla bi me pritom lako zadesiti nesreća, pa bih poginuo.

²⁰Eno, tamo je u blizini grad kamo bih mogao uteći. I malen je. Tamo bih htio uteći. On je malen. Tako bih ostao na životu.”

²¹On odgovori: “Neka bude! I u tom ću te poslušati; da ne razorim grad o kojem govoriš."

²²Bježi brže tamo; jer ne mogu ništa činiti dok onamo ne stigneš!” Zato je prozvan taj grad Soar. "

²³Sunce je upravo granulo kad je Lot došao u Soar.

²⁴Tada pusti Gospodin na Sodomu i Gomoru dažd sumpora i ognja, od Gospodina, s neba.

²⁵I uništi te gradove, svu nizinu sa svim stanovnicima tih gradova i sve što je raslo na poljima.

²⁶A kad se njegova žena iza njega obazre, postade stup od soli.

²⁷Rano drugoga jutra ode Abraham na mjesto gdje je bio stajao pred Gospodinom.

²⁸Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje kako se dim diže od zemlje kao dim iz peći.

²⁹Bog se dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz propasti, a uništi gradove u kojima je Lot prebivao.

³⁰Lot ode od Soara dalje i nastani se sa svojim kćerima u gori; jer se bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj pećini s obje kćeri."

³¹Tad reče starija mlađoj: “Naš je otac star, a nema više nijednog čovjeka u zemlji koji bi htio općiti s nama, kako je običaj po svemu svijetu.

³²Hajde da damo ocu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu dobijemo djecu!”

³³I dadoše one noći ocu vina da pije; tada ode starija unutra i leže uz oca. A on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade. "

³⁴Drugo jutro reče starija mlađoj: “Eto, ležala sam noćas uz oca. Dajmo mu da pije vina i ove noći! Onda pođi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu dobijemo djecu!”

³⁵Tako dadoše i te noći ocu vina da pije. Onda pođe mlađa i leže uz njega. A on ne opazi ni kako ona leže ni kako ustade.

³⁶Zatrudnješe dakle obje kćeri Lotove od svojega oca.

³⁷I starija rodi sina i nadjene mu ime Moab; on je otac današnjim Moapcima."

³⁸I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben Ami; on je otac današnjim Amoncima. "