Read Biblija (Šarić) Postanak 2 Bible Online

Postanak 2 - Biblija (Šarić) bible

Postanak 2

¹Tako se dovrši nebo i zemlja i sva njihova vojska.

²Sedmi dan Bog je završio svoje djelo što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio.

³I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio.

⁴To je povijest postanka neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme kad Gospodin Bog stvori zemlju i nebo.

⁵Nije još bilo na zemlji nikakva poljskog grmlja, i na poljima nije još raslo nikakvo bilje. Jer Gospodin Bog nije još pustio dažda na zemlju. I nije još bilo ljudi da obrađuju zemlju.

⁶No, dizala se para iz zemlje i natapala je svu površinu tla.

⁷Tada načini Gospodin Bog čovjeka od zemaljskog praha i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće.

⁸Tada zasadi Gospodin Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo čovjeka kojega je bio načinio.

⁹I dade Gospodin Bog te nikne iz zemlje svakojako drveće, ugodno za pogled i dobro za jelo, drvo života usred vrta i drvo spoznaje dobra i zla.

¹⁰Od Edena dolazila je rijeka da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u četiri rukavca.

¹¹Prva se zove Pišon. Ona teče pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata.

¹²Zlato je te zemlje izvrsno. Tamo ima i bdelija i oniksa kamena.

¹³Druga se rijeka zove Gihon. Ona teče pokraj cijele zemlje Kuš.

¹⁴Treća se rijeka zove Tigris. Ona teče istočno od Ašura. četvrta je rijeka Eufrat.

¹⁵Uze, dakle, Gospodin Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i uzgaja.

¹⁶A dade Gospodin Bog čovjeku ovu zapovijed: “Sa svakoga drveta u vrtu smiješ jesti;"

¹⁷samo s drveta spoznaje dobra i zla ne jedi! Jer čim bi s njega jeo, morao bi umrijeti.”

¹⁸Tada reče Gospodin Bog: “Nije dobro čovjeku da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu koja mu pristaje.”

¹⁹I dovede Gospodin Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske što ih je bio učinio od zemlje pred Adama, da vidi kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati.

²⁰Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim. Ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica koja bi mu pristajala.

²¹Zato Gospodin Bog pusti dubok san na Adama. Kad je bio zaspao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom.

²²Gospodin Bog načini ženu od rebra što ga je bio uzeo Adamu i dovede je Adamu.

²³Adam povika: “Ta je napokon kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ona će se zvati mužica, jer je uzeta od muža.”

²⁴Zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo.

²⁵Oboje, Adam i njegova žena, bili su goli, pa ipak se nisu stidjeli jedno pred drugim.