Read Biblija (Šarić) Postanak 24 Bible Online

Postanak 24 - Biblija (Šarić) bible

Postanak 24

¹A bio je Abraham star i vremešan, i Gospodin bješe Abrahama blagoslovio u svemu.

²Tada reče Abraham svom sluzi, najstarijemu u kući, koji je upravljao cijelim njegovim imanjem: “Stavi svoju ruku pod moje bedro!

³Hoću, naime, da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i zemlje, da ne ćeš uzeti sinu mojemu žene između kćeri Kanaanaca, među kojima prebivaš.

⁴Ne, već otiđi u moju domovinu i u moj rod; tamo uzmi ženu za mojega sina Izaka!” "

⁵A sluga mu odgovori: “A ako žena ne htjede poći sa mnom u ovu zemlju? Hoću li tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju iz koje si izišao?”

⁶Abraham mu odvrati: “Pazi da tamo natrag ne povedeš mojega sina!

⁷Gospodin, Bog neba, koji me je odveo iz kuće mojega oca i iz moje domovine, i koji mi je govorio i napokon mi obećao: Potomstvu tvojemu dat ću ovu zemlju, on će poslati svojega anđela, pred tobom, da dovedeš otamo ženu mome sinu.

⁸Ako li žena ne htjede poći s tobom, onda te ne veže ova zakletva. Nipošto ne smiješ tamo natrag odvesti mojega sina.”

⁹Tada stavi sluga svoju ruku pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakune mu se.

¹⁰Potom uze sluga deset deva svoga gospodara i svakovrsne dragocjenosti svoga gospodara sa sobom na put, podiže se i ode u Aram Naharajim, u grad Nahorov.

¹¹Izvan grada, kod jednog studenca, pusti deve da poliježu. Bilo je pred večer, u doba kad žene izlaze da nose vodu.

¹²Tada se on pomoli: “Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Daj mi sreću danas i iskaži milost Abrahamu, gospodaru mojemu!

¹³Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i kćeri stanovnikâ ovoga grada izlaze da zahvaćaju vode.

¹⁴Ako sad djevojka kojoj reknem: Nagni krčag svoj da se napijem, odgovori: Napij se! Pa i deve ću ti napojiti, onda je to ona koju si odredio za Izaka, slugu svojega, i po tome ću spoznati da si iskazao milost gospodaru mojemu.”

¹⁵Još on nije bio završio svoje molitve, a Rebeka, kći Betuela, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora, dođe sa svojim krčagom na ramenu.

¹⁶Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju još muž nije bio spoznao. Ona siđe izvoru, napuni svoj krčag i dođe opet gore.

¹⁷Tada sluga pritrča k njoj i reče: “Daj mi da se napijem malo vode iz tvojega krčaga!”

¹⁸Ona odgovori: “Napij se, gospodaru!” I brže spusti krčag na ruku i dade mu da se napije.

¹⁹Kad ga napoji, reče: “I devama ću tvojim naliti neka se napiju.”

²⁰I brže izli krčag svoj u korito, otrča opet na studenac da zahvati vode i nali svim njegovim devama.

²¹A čovjek je šuteći promatrao, da vidi je li Gospodin dao sreću njegovu putu ili nije.

²²Kad se deve napiše, uze čovjek naušnice, pola šekela teške, i dvije narukvice za njezine ruke, deset šekela zlata teške,

²³pa je upita: “čija si kći? Kaži mi! Ima li u kući tvojega oca mjesta za nas da prenoćimo?”

²⁴Ona mu odgovori: “Kći sam Betuela, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru.”

²⁵I nastavi dalje: “Slame i krmiva imamo mnogo, i mjesta da se prenoći.”

²⁶Tada se nakloni čovjek, baci se ničice pred Gospodinom

²⁷i reče: “Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospodin pravim putem dovede u kuću rodbine gospodara mojega.”

²⁸A djevojka otrča i pripovjedi u kući svoje majke što joj se dogodi.

²⁹A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohita van k čovjeku na izvor.

³⁰Kad je on naime bio vidio naušnice i na rukama svoje sestre narukvice i kad je čuo riječi svoje sestre; “Tako mi kaza čovjek”, pođe k čovjeku koji je još jednako stajao kod deva na izvoru"

³¹i reče: “Hodi, blagoslovljeni od Gospodina! Što stojiš tu vani? Pospremio sam već kuću i pripremio mjesto za deve.”

³²Tada čovjek pođe u kuću, a onaj rastovari deve, donese slame i piće za deve i vode, da operu sebi noge on i ljudi što su bili s njim.

³³A kad postavi pred njega da jede, reče on: “Ne jedem prije dok ne kažem svoju stvar.” Laban zamoli: “Govori!”

³⁴Tada on uze govoriti: “Ja sam sluga Abrahamov.

³⁵Gospodin je veoma blagoslovio mojega gospodara, tako da je došao do velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, slugu i sluškinja, magaraca i deva.

³⁶Sara, žena mog gospodara, rodila je u svojoj starosti gospodaru mojemu sina; njemu je predao sve svoje imanje."

³⁷A mene zakle moj gospodar ovako: Da nisi uzeo mome sinu žene od kćeri Kanaanaca, među kojima prebivam.

³⁸Nego otiđi u kuću mog oca i k mojoj rodbini i uzmi tamo ženu za mojega sina!

³⁹Ja odvratih gospodaru: A što ako žena ne htjede poći sa mnom?

⁴⁰On mi tad reče: Gospodin, pred čijim sam licem hodio, poslat će svojega anđela s tobom i dat će sreću tvojemu putu. Ti ćeš dovesti ženu mojemu sinu iz moje rodbine i iz kuće mojega oca.

⁴¹A neće te vezati zadana zakletva ako dođeš k mojoj rodbini, pa ti je ne dadu. Samo tada ne će te vezati zadana zakletva.

⁴²Tako dođoh danas k izvoru i pomolih se: Gospodine, Bože Abrahama, gospodara mojega! Kad bi ipak htio dati sreću putu, na kojemu se nalazim!

⁴³Evo, ja stojim na izvoru i ako mi djevojka što izađe da donese vode, a kojoj reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega,

⁴⁴odgovori: Napij se samo, pa i devama ću tvojim naliti vode, onda je to žena koju je odredio Gospodin sinu moga gospodara.

⁴⁵Još nisam bio izgovorio, a izađe Rebeka s krčagom na ramenu. Ona siđe k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: Daj mi da se napijem!

⁴⁶Ona odmah spusti dolje svoj krčag i reče: Napij se, pa i deve ću tvoje napojiti! I ja se napih, a ona napoji i deve.

⁴⁷Onda je upitah: čija si kći? Ona odgovori: Kći sam Betuela, sina Nahora, kojega mu rodi Milka. Nato joj ja objesih naušnice i stavih joj narukvice na ruke.

⁴⁸Tada se ja naklonih, bacih se ničice pred Gospodinom i blagoslivljah Gospodina, Boga Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putem da dobijem kćer rođaka svojega gospodara za njegova sina.

⁴⁹Ako hoćete dakle iskazati milost i vjernost mom gospodaru, kažite mi; ako li nećete, kažite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo!” "

⁵⁰Tada odgovoriše Laban i Betuel i rekoše: “Od Gospodina to dolazi. Mi ti ne možemo reći ni da, ni ne.

⁵¹Eto, Rebeka je pred tobom. Uzmi je pa idi, da bude žena sinu tvojega gospodara, kao što je odredio Gospodin!”

⁵²A kad ču Abrahamov sluga njihov pristanak, baci se ničice pred Gospodinom sve do zemlje.

⁵³Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki. I njezinu bratu i majci darova dragocjene stvari.

⁵⁴Onda su jeli i pili, on i njegovi pratioci, i prenoćiše ondje. Kad ustadoše ujutro, reče on: “Pustite me da idem svom gospodaru!”

⁵⁵Njezin brat i njezina mati odvratiše: “Neka ostane djevojka kod nas još koje vrijeme, barem deset dana! Onda može ići!”

⁵⁶A on im odvrati: “Ne zaustavljajte me! Gospodin je dao sreću mojemu putu. Pustite me da idem i da se vratim svom gospodaru!”

⁵⁷Oni odvratiše: “Da pozovemo djevojku i da nju upitamo.”

⁵⁸I pozvaše Rebeku i upitaše je: “Hoćeš li ići s ovim čovjekom?” Ona odgovori: “Hoću.”

⁵⁹Tada pustiše svoju sestru Rebeku s njezinom dojkinjom i slugu Abrahamova s njegovim ljudima da idu.

⁶⁰Blagosloviše Rebeku i rekoše joj: “Sestro draga, budi mati nebrojenim tisućama! Tvoji potomci neka osvoje vrata svojih neprijatelja!”

⁶¹Nato se diže Rebeka sa svojim sluškinjama. Posjedaše na deve i pođoše za čovjekom. Sluga uze Rebeku i ode otamo.

⁶²Izak se upravo vraćao od studenca Lahaj Roja; prebivao je naime u pokrajini Negebu."

⁶³Predvečer bio je Izak izašao na polje da razmatra. Kad podiže oči i pogleda, a to dolaze deve.

⁶⁴I Rebeka podiže oči i ugleda Izaka. Spusti se brzo s deve

⁶⁵i upita slugu: “Tko je onaj tamo čovjek, što ide preko polja ususret nama”? Sluga odgovori: “To je moj gospodar.” Tada ona uze pokrivalo i pokri se.

⁶⁶Nato sluga pripovjedi Izaku sve što je bio učinio.

⁶⁷Izak je povede u šator svoje majke Sare. Tada uze Rebeku. Ona mu postade žena, i on je zamilova. Tako se Izak utješi nad gubitkom svoje majke.