Read Biblija (Šarić) Postanak 31 Bible Online

Postanak 31 - Biblija (Šarić) bible

Postanak 31

¹Ali Jakov doču besjede sinova Labanovih koji su ovako govorili: “Jakov sve prenese na sebe što je imao naš otac. Od posjeda našega oca steče on sve to bogatstvo.”

²Pa kad i na licu Labanovu razabra da on nije više prijašnji,

³tada zapovjedi Gospodin Jakovu: “Vrati se u zemlju otaca svojih i k svojoj rodbini! Ja ću biti s tobom.”

⁴Nato Jakov dade dozvati Rahelu i Leu u polje k svome stadu.

⁵I reče im: “Vidim na licu vašega oca da on nije više prema meni kao prije. Ali je Bog mojega oca bio sa mnom.

⁶Znate same da sam ocu vašemu služio koliko sam god mogao.

⁷Ali otac me je vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta. Bog ipak ne dopusti da mi naškodi.

⁸Kad on reče: Šarene životinje neka budu tvoja plaća, onda sva stoka omladi šarene mlade. A kad reče: Prugaste životinje neka budu tvoja plaća, onda sva stoka omladi prugaste mlade.

⁹Tako oduze Bog stado vašem ocu i dade ga meni.

¹⁰U vrijeme, naime, kad su se parile ovce, vidjeh jasno u snu kako su ovnovi što su skakali na ovce bili prugasti, šareni i pjegavi.

¹¹I anđeo Božji reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me!

¹²On reče: Dobro pripazi na to da svi ovnovi što skaču na ovce budu prugasti, šareni i pjegavi! Ja sam doista sve vidio što ti učini Laban.

¹³Ja sam Bog Betela, gdje si pouljio spomenik i meni učinio zavjet. Sada ustani! Idi iz ove zemlje i vrati se u svoju domovinu!”

¹⁴Tada mu odgovoriše Rahela i Lea: “Imamo li još dio i baštinu u kući svojega oca?

¹⁵Zar nas ne drži kao tuđinke, nakon što nas prodade, i novac što ga je dobio za nas, pojede?

¹⁶Jer sve blago što ga oduze Bog našemu ocu naše je i djece naše. Učini samo sada onako kako ti zapovijeda Bog.”

¹⁷Jakov se podiže, stavi svoju djecu i svoje žene na deve

¹⁸i povede svu stoku i sve svoje blago što ga steče, stoku što je sebi namače u Padan Aramu, da se vrati k svojemu ocu Izaku u zemlju kanaansku.

¹⁹A Laban je bio upravo otišao da striže svoje ovce. I Rahela ukrade kućne idole svojega oca.

²⁰Jakov, naime, prevari Aramejca Labana, jer mu je tajio da hoće bježati.

²¹Tako poduze bijeg sa svim što je imao, zaputi se, prijeđe rijeke i udari prema gori Galaadu.

²²Treći dan javiše Labanu da je Jakov pobjegao.

²³Tad on uze sa sobom svoje rođake, ode za njim u potjeru sedam dana hoda i dostiže ga u gori Gileadu.

²⁴Ali se Bog javi Aramejcu Labanu noću u snu i opomenu ga: “Pazi dobro da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo.”

²⁵Kad eto Laban dostiže Jakova, Jakov je bio razapeo svoj šator na gori. I Laban s rođacima svojim razape svoj šator na gori Gileadu.

²⁶I reče Laban Jakovu: “Što učini? Ti me prevari i odvede moje kćeri kao ratne zarobljenice.

²⁷Zašto tajno pobježe i pokrade me? Niti mi što reče da te ispratim s radošću i pjesmom, s bubnjevima i harfama!

²⁸Niti mi dade da izljubim na rastanku svoje unuke i svoje kćeri. Doista, ludo si radio.

²⁹Mogao bih sada da s vama zlo postupam. Ali Bog oca tvojega prošle noći reče mi: Pazi da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo!

³⁰Pa dobro, eto otišao si, jer si se zaželio očeve kuće. Ali zašto mi ukrade moje bogove?”

³¹Jakov odgovori Labanu: “Jest, bojao sam se jer sam mislio da bi mi ti mogao oteti svoje kćeri.

³²A u koga nađeš svoje bogove taj neka ne živi više! Pretraži samo pred našim rođacima sve što imam kod sebe, pa ih uzmi sebi!” Jakov, naime, nije znao da ih je Rahela bila ukrala.

³³Laban uđe u šator Jakovljev i u šator Lein i u šator obiju sluškinja, ali ne nađe ništa. Izađe iz šatora Leina i uđe u šator Rahelin.

³⁴A Rahela je bila uzela kućne idole, pa ih stavila pod samar svoje deve i sjela na njih. I Laban pretraži sav šator, a ne nađe ništa.

³⁵A ona reče svome ocu: “Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer je meni što u žena biva!” On je tražio dalje, ali ne nađe kućnih bogova.

³⁶Tada se razljuti Jakov i udari na Labana. Ovako progovori Labanu: “Koja je moja krivnja i koji moj prekršaj da me tako žestoko progoniš?

³⁷Sve si mi, eto, stvari prekopao, pa što si našao iz svoje kuće? Daj stavi sve pred svoje i moje rođake! Oni neka prosude tko od nas dvojice ima pravo!

³⁸Ima već dvadeset godina što sam bio kod tebe. Ovce i koze tvoje nikad se ne izjaloviše, i nikad ne pojedoh tvojega ovna.

³⁹Što bi zvijer rastrgala, nikad ti ne donesoh. Sam bih uvijek podmirio štetu. Od mene si utjerivao što bi mi bilo ukradeno danju ili noću.

⁴⁰Danju me ubijala žega, a noću mraz. San nije dolazio na moje oči.

⁴¹Dvadeset, eto, godina služio sam u tvojoj kući, četrnćst godina za dvije tvoje kćeri i šest godina za tvoju stoku, a plaću si mi mijenjao deset puta.

⁴²Da nije bio za me Bog oca mojega, Bog Abrahamov, kojega štuje i Izak, ti bi me zaista sada otpustio praznih ruku. Ali je Bog vidio moju nevolju i trud mojih ruku, pa je prošle noći presudio.”

⁴³Laban odvrati Jakovu: “Moje su kćeri, moja su djeca, i moja je stoka, ukratko sve što vidiš jest moje. Pa što da učinim danas svojim kćerima ili njihovoj djeci koju rodiše?

⁴⁴Hajde da sklopimo savez, ja i ti! To neka bude za svjedočanstvo između mene i tebe!”

⁴⁵Tada uze Jakov kamen i postavi ga kao spomenik.

⁴⁶I Jakov zapovjedi svojima: “Nakupite kamenja!” I nakupiše kamenja i podigoše gomilu. Tada održaše gozbu tamo, na gomili kamenja.

⁴⁷Laban je nazva Jegar Sahaduta, a Jakov je nazva Gal-ed.

⁴⁸Laban reče: “Ova je gomila kamenja danas svjedok između mene i tebe.” Zato joj je dano ime Gal-ed

⁴⁹i Mispa, jer reče: “Neka bude Gospodin stražar između mene i tebe, kad se rastadosmo!

⁵⁰Ako bi zlo postupao s mojim ili bi uzeo još druge žene uz moje kćeri, onda pomisli, makar inače i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok između mene i tebe!”

⁵¹Dalje reče Laban Jakovu: “Eto, ova gomila kamenja i ovaj spomenik što ga postavih između mene i tebe:

⁵²svjedok neka bude ova gomila kamenja, i svjedok neka bude ovaj spomenik da ni ja ne smijem preko ove gomile i ovoga spomenika prijeći k tebi, a niti ti smiješ preko ove gomile kamenja i ovoga spomenika prijeći k meni u zloj namjeri.

⁵³Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog njihovih otaca, neka bude sudac među nama!” Tada se zakune Jakov onim kojega je štovao njegov otac Izak.

⁵⁴Nato prinese Jakov na gori žrtvu klanicu i pozva svoje da održe gozbu. Tako održaše oni gozbu i ostadoše preko noći na gori.