Read Biblija (Šarić) Postanak 47 Bible Online

Postanak 47 - Biblija (Šarić) bible

Postanak 47

¹Josip ode i dojavi faronu: “Otac moj i moja braća, sa svojim ovcama i govedima i sa svim svojim imanjem, dođoše iz kanaanske zemlje i nalaze se u Gošenu.”

²Petoricu od svoje braće bio je uzeo sa sobom. Njih predstavi faraonu.

³A kad faraon upita njegovu braću: “Što je vaše zanimanje?”, odgovoriše oni faraonu: “Pastiri ovaca su tvoje sluge, mi, kao i naši oci.”

⁴Tada rekoše faraonu: “Dođosmo da se ovdje u zemlji zadržimo neko vrijeme. Sluge tvoje ne nalaze više za svoje ovce paše, jer glad teško pritišće kanaansku zemlju. Pa dopusti da tvoje sluge smiju ostati u gošenskoj zemlji.”

⁵Tada reče faraon Josipu: “Dođoše ti tvoj otac i tvoja braća.

⁶Egipatska ti zemlja stoji na raspolaganju. Naseli svog oca i braću u najboljem dijelu zemlje! Neka ostanu u Gošenu. I nađeš li među njima valjane ljude, postavi ih za nadzornike nad mojim vlastitim stadom!”

⁷Potom dovede Josip svog oca Jakova unutra i predstavi ga faraonu. Jakov pozdravi faraona želeći mu blagoslov.

⁸Faraon upita Jakova: “Koliko ti je godina?”

⁹Jakov odgovori faraonu: “Dani mog putovanja iznose sto i trideset godina; malo ih je na broju, a zle su bile godine moga života. Ne stižu one godinâ života mojih otaca što ih oni provedoše na svojemu putovanju.” "

¹⁰Tada se Jakov oprosti od faraona i ode.

¹¹A Josip naseli svog oca i braću i dade im posjed u egipatskoj zemlji, u najboljem dijelu zemlje, naime u pokrajini ramseškoj, kao što je bio zapovjedio faraon.

¹²Josip opskrbi kruhom oca i braću i svu obitelj svog oca po broju njihove družine.

¹³Na svoj zemlji nije tad više bilo kruha; jer je glad bila veoma velika. I egipatska zemlja, kao i kanaanska zemlja, bila je iscrpljena od gladi. "

¹⁴Josip pomalo sve novce, što se nađoše u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, skupi u svoju ruku za žito što se je moralo kupovati. Josip izruči te novce faraonovoj kući.

¹⁵A kad nestade novaca u egipatskoj i u kanaanskoj zemlji, stadoše svi Egipćani dolaziti k Josipu moleći: “Daj nam kruha! Zašto da poumremo pred tvojim očima? Jer nema više novaca.”

¹⁶Josip odvrati: “Dajte ovamo svoju stoku, i ja ću vam za stoku dati kruha, kad više nemate novaca.”

¹⁷I dovodili su svoju stoku k Josipu, i Josip im davao kruha za konje, za ovce, za goveda i za magarce. Tako ih opskrbi u onoj godini kruhom za cijenu cijele njihove stoke.

¹⁸Kad prođe ta godina, stadoše opet u drugoj godini dolaziti k njemu i rekoše mu: “Ne možemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca je nestalo, i stoka je, gospodaru, prešla na tebe. Ništa više ne preostade za tebe, gospodaru, osim našega tijela i naših polja.

¹⁹Zašto da stradamo pred tvojim očima, mi i naša polja? Kupi nas i naša polja za kruh, a mi ćemo zajedno sa svojim poljima služiti faraonu! Ali daj sjemena da ostanemo na životu i ne poumremo i da polja ne budu opustošena!”

²⁰Tako pokupova Josip faraonu sva polja u egipatskoj zemlji; jer su svi Egipćani prodavali svoja polja, kad ih je glad teško pritisnula. Tako dođe zemlja u posjed faraonu."

²¹A narod zasužnji od jednoga kraja egipatske pokrajine do drugoga.

²²Samo ne kupi svećenička polja jer su svećenici dobivali od faraona utvrđen dohodak i živjeli su od svojega utvrđenog dohotka što im ga je bio odredio faraon. Zato svećenici ne morahu prodavati svojih polja.

²³Josip reče narodu: “Ovim kupujem vas zajedno s vašim poljima za faraona! Evo vam sjemena da možete posijati polja.

²⁴Ali od prihoda morate jednu petinu dati faraonu. Ostale četiri petine pripadaju vama kao sjeme za polja i za uzdržavanje vama i vašim obiteljima, kao i za prehranu vaše djece.”

²⁵Tad oni povikaše: “Ti nam spašavaš život. Neka nađemo milost u tvojim očima, gospodaru, i rado ćemo biti sužnji faraonu!”

²⁶Tako Josip od toga učini zakonsku obvezu što do dana današnjega leži na posjedu u egipatskoj zemlji, da se daje petina faraonu. Samo svećenički posjed ne potpade faraonu.

²⁷Tako se Izrćlci naseliše u egipatskoj zemlji, u pokrajini gošenskoj; tu se utvrdiše i umnožiše, i postadoše veoma brojni."

²⁸Jakov poživje u egipatskoj zemlji još sedamnćst godina. Bilo je dana Jakovljeva života sto i četrdeset i sedam godina.

²⁹A kad se približi vrijeme Izrćlu da umre, dozva svog sina Josipa i reče mu: “Ako sam našao milost u tvojim očima, stavi, molim, svoju ruku pod moje bedro na zakletvu, da ćeš mi iskazati ljubav i vjernost, da me ne ćeš pokopati u Egiptu!

³⁰Kod svojih otaca hoću radije da počivam. Zato me odnesi iz Egipta i pokopaj me u njihovu grobu!” On odgovori: “Učinit ću kako zahtijevaš.”

³¹Onaj reče: “Zakuni mi se!” i on mu se zakune. Tada se prignu Izrćl prema uzglavlju postelje.