Read Biblija (Šarić) Postanak 49 Bible Online

Postanak 49 - Biblija (Šarić) bible

Postanak 49

¹Tada sazva Jakov svoje sinove i reče: “Skupite se da vam javim što će vam biti u buduće dane!

²Sakupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi! Poslušajte Izrćla, svojega oca!

³Rubene, ti si provorođenac moj, jakost moja i prvina muške snage moje; prvi u dostojanstvu, prvi u vlasti! "

⁴Uskipio si kao voda; ne ćeš imati prvenstva jer si stupio na ležaj svojega oca i oskvrnuo ga. U moju je postelju on stupio. "

⁵Šimun i Levi braća su, mačevi su im oružje nasilja.

⁶U njihov savjet neka ne ulazi moja duša, s njihovim zborom neka se ne druži moje srce; jer u gnjevu poubijaše ljude i u razuzdanosti ohromiše volove. "

⁷Proklet neka je njihov gnjev, što je tako žestok, i ljutina, što je tako okrutna! Pa ću ih razdijeliti u Jakovu i raspršit ih u Izrćlu.

⁸Ali tebe, Juda, hvalit će tvoja braća; ruka će ti biti za vratom tvojim neprijateljima i klanjat će se pred tobom sinovi tvojega oca. "

⁹Mlad je lav Juda: od plijena si se uzdigao, sine moj! A onda se spusti i leže kao lav, kao lavica. Njega dražiti tko da sa usudi?

¹⁰Ne će odstupiti žezlo od Jude, niti vladalački štap od njegovih nogu dok ne dođe onaj kome pripada i komu će se pokoravati narodi:

¹¹koji veže magare svoje za čokot, za plemenitu lozu mlado magarice svoje; pere u vinu svoju haljinu i u krvi grožđa svoj ogrtač. "

¹²Iskre mu se oči od vina i zubi su mu bijeli od mlijeka.

¹³Zebulun prebiva na morskoj obali gdje pristaju lađe. Svoja leđa okrenuo je prema Sidonu.

¹⁴Jisakar je koščat magarac koji leži među ogradama.

¹⁵A kad vidje da je mir dobar i zemlja mila, tad prignu leđa da nosi tovare i posta robijaš.

¹⁶Dan će suditi svom narodu, kao samo jedno od Izrćlovih plemena.

¹⁷Dan je kao zmija na putu, kao guja na stazi, koja ujeda konja za petu, i konjanik pada nauznak.

¹⁸Tebe čekam, da me izbaviš, Gospodine!

¹⁹A Gad? Razbojničke čete pritišću ga, ali ih on potiskuje na pete.

²⁰Ašer ima hrane u izobilju, on daje kraljevske poslastice.

²¹Naftali je puštena košuta, zna govoriti lijepe riječi.

²²Josip je nalik na mlado plodno stablo, na mlado plodno stablo na vrelu. Preko zidova penju se njegove grane.

²³Strijelci pritišću, nišane i udaraju na njega.

²⁴Ali njegov luk ostaje čvrst, jake su njegove mišice i ruke po jakosti moćnoga Boga Jakovljeva. Otamo gdje stoluje pastir, pećina Izrćlova,

²⁵od Boga oca tvojega koji ti pruža pomoć, od Svemogućega koji te blagoslivlja punim blagoslovom odozgo s neba, punim blagoslovom odozdo iz bezdana, punim blagoslovom iz prsiju i krila!

²⁶Blagoslovi oca neka nadvise blagoslove vječitih bregova, ljepotu prastarih brežuljaka. Oni neka dođu na glavu Josipovu, na tjeme najsjajnijega od njegove braće.

²⁷Benjamin je grabežljivi vuk: jede grabež ujutro, dijeli plijen uvečer.”

²⁸Svi su ovi dvanćst Izrćlovih plemena; i to je bilo što im njihov otac izgovori kad ih je blagoslivljao. Svakomu od njih dade prikladan blagoslov. "

²⁹Onda im zapovjedi: “Kad se pridružim k svojemu rodu, pokopajte me kod mojih otaca u pećini na zemljištu Hetita Efrona,

³⁰u pećini na zemljištu Makpeli, istočno od Mamre u kanaanskoj zemlji, na zemljištu što ga Abraham kupi od Hetita Efrona za grob.

³¹Tamo pokopaše Abrahama i njegovu ženu Saru. Tamo sahraniše Izaka i njegovu ženu Rebeku i tamo pokopah ja Leu.

³²Zemljište i pećina na njemu bili su otkupljeni od Hetitâ.”

³³Kad je Jakov svojim sinovima dao posljednji nalog, povuče svoje noge natrag na postelju. Tada preminu i bi pridružen svojim zemljacima.