Read Biblija (Šarić) Postanak 8 Bible Online

Postanak 8 - Biblija (Šarić) bible

Postanak 8

¹Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u korablji. Zato pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala.

²Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

³Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda.

⁴Sedamnćstoga dana sedmoga mjeseca zaustavi se korablja na gori araratskoj.

⁵Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi brda.

⁶Kad prođe četrdeset dana, otvori Noa prozor na korablji, što ga je bio načinio.

⁷I pusti gavrana. Ovaj je lijetao tamo i amo, dok ne presahnu voda na zemlji.

⁸Tada pusti goluba da vidi je li voda otekla sa zemlje.

⁹Ali golub ne nađe mjesta gdje bi stao, pa se vrati k njemu u korablju; jer je voda još pokrivala svu površinu zemlje. On pruži ruku svoju, uhvati ga i uze k sebi u korablju."

¹⁰Onda pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba iz korablje.

¹¹Golub se vrati k njemu istom pred večer; i gle, imao je u kljunu zeleni list masline. Tada je znao Noa da su vode otekle sa zemlje."

¹²Ipak pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba. Ali se on više ne vrati k njemu.

¹³Šest stotina i prve godine, prvog dana prvoga mjeseca usahnuše vode na zemlji. Kad sada Noa otkri krov na korablji i pogleda, vidje da se je površina zemlje počela sušiti.

¹⁴I dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca bila je zemlja suha.

¹⁵Tada reče Bog Noi:

¹⁶”Izađi iz korablje ti i s tobom žena tvoja, sinovi tvoji i žene sinova tvojih!

¹⁷Sa sobom uzmi sve razne vrste životinja što su s tobom: ptice, stoku i sve što gmiže po zemlji, da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji!”

¹⁸I tako izađe Noa i s njim sinovi njegovi, njegova žena i žene sinova njegovih.

¹⁹Sve zvijeri, sve sitne životinje i sve ptice, sve što se samo miče na zemlji, po vrstama izađe iz korablje.

²⁰Tada Noa podiže Gospodinu žrtvenik, uze po komad od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtvu paljenicu.

²¹Kad omirisa Gospodin miris ugodni, reče u sebi: “Nikada više ne ću prokleti zemlje zbog ljudi i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, ne ću ipak više uništiti sva živa bića, kao što učinih.

²²Odsad, dok bude zemlje, ne će više nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći”.