Read Biblija (Šarić) 2 o Samuelu 12 Bible Online

2 o Samuelu 12 - Biblija (Šarić) bible

2 o Samuelu 12

¹Zato posla Gospodin Natana k Davidu. Kad on dođe k njemu, reče mu: “U jednom gradu živjela su dva čovjeka. Jedan je bio bogat, drugi siromah.

²Bogati je imao vrlo mnogo ovaca i goveda.

³Siromah nije imao ništa do jednu jedinu malu ovčicu, koju je bio sebi kupio i hranio je. Odraste uza nj i uz njegovu djecu. Jela je od njegova zalogaja i pila je iz njegove čaše. Spavala je na njegovim prsima i bila mu je kao kći.

⁴Kad jednoga dana dođe posjet k bogatome čovjeku, bi mu žao uzeti od svojih ovaca i goveda, kako bi gostu koji ga je pohodio pripremio gozbu; nego uze ovcu siromašnoga čovjeka i zgotovi je gostu koji je k njemu bio svratio.” "

⁵David se vrlo razgnjevi na toga čovjeka i reče Natanu: “Tako živ bio Gospodin, zaslužio je smrt čovjek koji je to učinio!

⁶Ovcu ima četverostruko nadoknaditi jer je tako radio i nije bio milosrdan!”

⁷Natan odvrati Davidu: “Ti si taj čovjek. Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Ja sam te pomazao za kralja nad Izrćlom, i ja sam te izbavio iz Šaulove ruke.

⁸Dao sam ti kuću tvog gospodara i njegove žene na tvoje krilo. Predao sam ti kuću Izrćlovu i Judinu. I ako bi to bilo malo, dodao bih ti ovo i ono.

⁹Zašto si prezreo Gospodnju zapovijed i učinio ono što mu nije bilo po volji? Hetita Uriju ubio si mačem i njegovu ženu uzeo sebi za ženu. Nakon što si njega dao ubiti mačem sinova Amonovih,

¹⁰zato se ne će nikada odmaći mač od tvoje kuće! Jer si mene prezreo i uzeo ženu Hetita Urije sebi za ženu.

¹¹Ovako govori Gospodin: Evo, ja ću dati da po tvojoj vlastitoj kući dođe na te zlo. Uzet ću ti tvoje žene pred tvojim očima i dat ću ih drugome. On će na vidiku sunca tamo zlo činiti s tvojim ženama.

¹²Ti si to doduše činio tajno, ali ću ja ovu prijetnju izvesti pred očima svega Izrćla i po bijelom danu.”

¹³Tada David reče Natanu: “Sagriješih Gospodinu.” Natan odgovori Davidu: “I Gospodin je tebi oprostio tvoj grijeh. Ne ćeš umrijeti.

¹⁴Ali jer si tim djelom dao sablazan Gospodnjim neprijateljima, umrijet će sin koji ti se rodio.”

¹⁵Potom se Natan vrati u svoju kuću. A Gospodin udari bolešću dijete što ga je bila Davidu rodila Urijina žena.

¹⁶Tada je David zbog dječaka posjećivao Boga. David je strogo postio. Kad bi došao kući, spavao bi noću na zemlji.

¹⁷Dvorske starješine dolazile bi k njemu, kako bi ga nagovorili da ustane sa zemlje. Ali on nije htio i nije ništa s njima jeo.

¹⁸Sedmoga dana umre dijete. Davidovi dvorani bojali su se javiti mu djetetovu smrt. Mislili su naime: “Dok je dijete još bilo na životu, nije nas slušao kad htjedosmo s njim govoriti. Kako mu možemo sad javiti da je dijete mrtvo? Mogla bi se dogoditi nesreća.”

¹⁹Kad David vidje da njegove sluge šapću među sobom, dosjeti se David da je dijete umrlo. Zato upita David svoje sluge: “Je li dijete mrtvo?” Oni odgovoriše: “Mrtvo je.”

²⁰I ustade David sa zemlje, umije se i namaza se, promijeni haljine i ode u Gospodnju kuću da se pokloni. Kad se je bio vratio u svoju kuću, zaiska da mu donesu da jede, i jeo je.

²¹Sluge ga upitaše: “Kakvo je to postupanje i ponašanje? Kad je dijete još živjelo, postio si zbog njega i plakao, a sad, kad je dijete umrlo, ustaješ i opet jedeš.”

²²On odgovori: “Kad je dijete još živjelo, postio sam zbog njega i plakao, jer sam mislio: Tko zna, može mi se smilovati Gospodin, da dijete ostane na životu!

²³Sad je mrtvo. Što bih sad još postio? Mogu li ga opet vratiti? Ja ću otići k njemu, a ono se ne vraća k meni.”

²⁴David je tješio svoju ženu Bat-Šebu. On je išao k njoj i bio s njom. Ona rodi sina, i on ga nazva Salomon. Gospodin ga zamilova

²⁵i dade ga, preko proroka Natana, zbog Gospodina nazvati Jedidja.

²⁶Joab udari na amonsku Rabu i osvoji kraljevski grad.

²⁷Nato posla Joab poslanike k Davidu i dojavi mu: “Udario sam na Rabu i zauzeo sam grad na vodi.

²⁸Podigni sad ostale ratnike, opkoli grad i zauzmi ga, da ja ne zauzmem grada i moje se ime ne izviče nad njim!”

²⁹I podiže David sve ratnike, ode na Rabu, udari na nj i osvoji ga.

³⁰Uze njihovu kralju krunu s glave. Imala je vrijednost jednog talenta zlata i dragoga kamenja i pristajala je Davidovoj glavi. On odnese iz grada vrlo bogat plijen.

³¹Narod koji je stanovao u njemu dade izvesti, staviti ga na pile, na željezne brane i sjekire, i da radi na pećima u kojima se peku opeke. Tako učini sa svim ostalim gradovima Amonaca. Tada se vrati David sa svom vojskom u Jeruzalem.