Read Biblija (Šarić) 2 o Samuelu 13 Bible Online

2 o Samuelu 13 - Biblija (Šarić) bible

2 o Samuelu 13

¹Potom se dogodi ovo: Abšalom, Davidov sin, imao je lijepu sestru po imenu Tamaru. Amnon, Davidov sin, je zamilova.

²Toliko je tugovao Amnon da se je razbolio zbog svoje sestre Tamare. Kako je ona bila djevojka, to se je Amnonu činilo nemogućim da se s njom može ikako družiti.

³A imao je Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Šimejeva, Davidova brata. Jonadab je bio vrlo domišljat čovjek.

⁴On ga upita: “Zašto izgledaš svako jutro tako jadno, kraljev sine? Ne ćeš li mi to povjeriti?” Amnon mu odvrati: “Ljubim Tamaru, sestru svojega brata Abšaloma.”

⁵Jonadab mu savjetova: “Lezi u krevet i glumi da si bolestan!” Kad onda dođe tvoj otac da te pohodi, zamoli ga: “Dopusti da dođe moja sestra Tamara i neka mi da što jesti! Kad bi ona pred mojim očima zgotovila jelo, da ja to mogu vidjeti, uzeo bih rado jelo iz njezine ruke.”

⁶I Amnon leže u postelju i glumio je da je bolestan. Kad ga kralj dođe posjetiti, zamoli Amnon kralja: “Dopusti da dođe moja sestra Tamara i pred mojim očima neka ispeče koji kolač, da ih mogu jesti iz njezine ruke!”

⁷David posla k Tamari kući i poruči: “Dođi u stan svojega brata Amnona i zgotovi mu jelo!”

⁸Tamara ode u stan svojega brata Amnona. Dok je on ležao u postelji, uze ona brašna, zamijesi ga, zgotovi ga pred njegovim očima i ispeče kolače.

⁹Tada uze tavicu i istrese ih preda nj. Ali Amnon ne htjede jesti, nego zapovjedi: “Pustite sve van!” Kad su se svi bili udaljili od njega,

¹⁰reče Amnon Tamari: “Donesi to jelo u sobu, da jedem iz tvoje ruke!” Tamara uze kolače koje je bila zgotovila i donese ih svojemu bratu Amnonu u sobu.

¹¹A kad mu pruži jelo, on je uhvati i reče joj: “Hodi, lezi uza me, draga sestro!”

¹²Ona mu odvrati: “Ali ne, brate moj, ne obeščašćuj me! Jer se nešto takvo ne smije činiti u Izrćlu. Ne čini takve opačine!

¹³Kamo bih ja sa svojom sramotom? Ti bi bio u Izrćlu kao nepošten čovjek. Ali ipak govori jednom s kraljem! On me ne će tebi uskratiti.”

¹⁴Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i silova je.

¹⁵Potom je Amnon zamrzi, a mržnja što ju je osjećao prema njoj bila je veća od njegove prijašnje ljubavi prema njoj. I viknu joj Amnon: “Ustani i odlazi!”

¹⁶Ona mu odvrati: “Veće je zlo ono koje mi sada činiš kad me tjeraš, nego što je ono koje si mi prije učinio.” Ali je on ne htjede poslušati,

¹⁷nego zovnu momka koji mu je služio, i zapovjedi mu: “Bacite mi ovu van i zaključaj vrata za njom!”

¹⁸Ona je imala na sebi haljinu s rukavima; jer su se tako od davnine odijevale kraljevske kćeri, dok su bile neudane. Sluga je izvede van i zaključa za njom vrata."

¹⁹A Tamara se posu pepelom po glavi, razdre haljinu s rukavima, što ju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode odatle jaučući.

²⁰Njezin brat Abšalom joj reče: “Je li tvoj brat Amnon bio kod tebe? Onda, draga sestro, budi tiha! On ti je brat. Ne uzimaj to k srcu!” I tako osta Tamara neudana u kući svojega brata Abšaloma.

²¹Kad kralj David dozna za taj slučaj, razgnjevi se vrlo.

²²A Abšalom nije više progovorio s Amnonom nijedne riječi, ni u zlu ni u dobru; jer je Abšalom zamrzio Amnona, koji mu je bio obeščastio sestru Tamaru. "

²³Poslije dvije godine, kad je Abšalom imao striženje ovaca u Baal Hasoru, koji leži kod Efrajima, pozva Abšalom sve kraljeva sinove.

²⁴I Abšalom ode kralju i reče: “Evo, tvoj sluga ima striženje ovaca. A kralj će i njegovi ljudi poći sa svojim slugom.”

²⁵Kralj odvrati Abšalomu: “Nemoj, sine moj, ne smijemo svi doći zajedno. Inače ćemo ti biti na teret.” Premda je navaljivao na nj, ne htjede poći, nego ga otpusti.

²⁶Abšalom zamoli: “Kad ti eto ne ćeš, a ono neka, molim, ide s nama barem moj brat Amnon!” Kralj ga upita: “Zašto da on ide s tobom?”

²⁷Ali kad Abšalom navali na nj, posla on Amnona i sve kraljevske sinove s njim.

²⁸I Abšalom zapovjedi svojim slugama: “Pazite! Kad se srce Amnonovo razveseli od vina i ja vam viknem: Posijecite Amnona!, tada ga ubijte! Ne bojte se! Ja sam koji vam je to zapovjedio. Budite srčani i pokažite se kao hrabri momci!”

²⁹Abšalomovi sluge učiniše s Amnonom onako kako im je bio zapovjedio Abšalom. Tada skočiše svi kraljevski sinovi, pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše.

³⁰Bili su još na putu kad je već bio dopro glas do Davida da je Abšalom pobio sve kraljevske sinove, da nije ostao od njih ni jedan na životu.

³¹Kralj skoči, razdre svoje haljine i baci se na zemlju. I svi njegovi sluge stajali su oko njega s razdrtim haljinama.

³²A Jonadab, sin Šimeja, Davidova brata, uze riječ i reče: “Ne reci, gospodaru, da su pobijeni svi mladi kraljevi sinovi. Samo je Amnon mrtav. Jer je zlo leglo na Abšalomovo lice onoga dana kad je Amnon bio obeščastio svoju sestru Tamaru.

³³Neka dakle moj gospodar i kralj ne uzima to k srcu i neka ne govori da su svi kraljevi sinovi mrtvi. Samo je Amnon poginuo.

³⁴A Abšalom je pobjegao.” Kad momak na straži podiže oči, ugleda mnoge ljude na putu u Horonajim, gdje silaze niz brijeg.

³⁵Jonadab reče kralju: “Vidiš li? Sinovi kraljevi dolaze. Kako je kazao tvoj sluga, tako je.”

³⁶Jedva je to izgovorio, pojaviše se kraljevi sinovi i udariše u glasan plač. I kralj i svi sluge stadoše glasno i jako plakati.

³⁷A Abšalom je bio pobjegao i otišao k Talmaju, Amihudovu sinu, gešurskom kralju. David je tugovao za svojim sinom cijelo vrijeme.

³⁸Nakon što je Abšalom bio utekao i došao u Gešur, ostade ondje tri godine.

³⁹Kralj David prestane se ljutiti zbog Abšaloma; jer se je bio pomirio s tim da je Amnon umro. "