Read Biblija (Šarić) 1 o Kraljevima 1 Bible Online

1 o Kraljevima 1 - Biblija (Šarić) bible

1 o Kraljevima 1

¹Kralj je David bio ostario i postao boležljiv. Premda su ga pokrivali, nije se mogao ugrijati.

²Tada su mu savjetovali njegove sluge: “Trebalo bi za gospodara kralja potražiti mladu djevojku, koja bi posluživala kralja i bila mu pri ruci kao skrbnica. Kad ona bude na tvom krilu, već će se gospodar kralj ugrijati.”

³I potražiše lijepu djevojku po svoj izrćlskoj zemlji i nađoše Abišagu iz Šunama pa je dovedoše kralju.

⁴Djevojka je bila izvanredno lijepa. I ona postade kraljeva skrbnica posluživala ga je. Ali je kralj nije spoznao.

⁵Adonija, sin Hagitin, pomisli u svojoj poduzetnosti: “Ja sam budući kralj!” Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim.

⁶Njegov mu se otac nikad u svom životu nije suprotstavio i nije ga upitao: “Zašto tako činiš?” Usto je bio vrlo lijepa izgleda i bio je od rođenja prvi iza Abšaloma.

⁷On stupi u dogovore s Joabom, Sarvijinim sinom, i sa svećenikom Ebjatarom, i obojica se priključiše Adonijinoj stranci.

⁸Ali svećenik Sadok i Benaja, Jojadin sin, prorok Natan i Šimej i Rei ne pristaše za Adonijom.

⁹I kad Adonija zakla ovce, volove, tovnu telad na kamenu zmijeviku kod izvora Rogela, pozva svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve ljude od Jude što su bili u kraljevskoj službi.

¹⁰Ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni Davidovih junaka, ni svojega brata Salomona.

¹¹Tada reče Natan Bat-Šebi, Salomonovoj majci: “Jesi li čula da Adonija, Hagitin sin, postaje kralj, a da David, naš gospodar, za to ništa ne zna?

¹²A sad daj da ti dam savjet kako možeš sebi i svomu sinu Salomonu spasiti život!

¹³Hajde, odi unutra kralju Davidu i reci mu: Moj gospodaru i kralju, ti si se zakleo svojoj sluškinji: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene i on će sjediti na mojem prijestolju. Pa zašto Adonija onda postaje kralj?

¹⁴Dok ti tamo budeš govorila s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrdit ću tvoje riječi.”

¹⁵Tako pođe Bat-Šeba kralju u sobu. A kralj je bio vrlo star i Abišaga Šunamka ga je posluživala.

¹⁶Kad se Bat-Šeba pokloni pred kraljem i baci se ničice, upita kralj: “Što hoćeš?”

¹⁷Ona mu odgovori: “Gospodaru moj, ti si se zakleo svojoj sluškinji Gospodinom, svojim Bogom: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene, i on će sjediti na mom prijestolju.

¹⁸A evo Adonija postaje kralj, a da ti, moj gospodaru i kralju, za to ne znaš.

¹⁹Dao je zaklati volove, tovnu telad i mnogo ovaca i pozvao je sve kraljeve sinove i svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba. A tvoga slugu Salomona nije pozvao.

²⁰U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte su sada oči svega Izrćla. Javi im tko će, kao nasljednik, sjesti na prijestolje mojega gospodara i kralja!

²¹Inače će doći tako daleko da ćemo ja i moj sin Salomon biti tu kao zločinci, čim moj gospodar i kralj počine kod svojih otaca.”

²²Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan.

²³Javiše kralju: “Prorok je Natan ovdje.” On stupi pred kralja i baci se pred kraljem ničice na svoje lice.

²⁴Tada reče Natan: “Moj gospodaru i kralju! Ti si zapovjedio: Adonija će biti kralj poslije mene, on će sjediti na mom prijestolju.

²⁵On je danas otišao i dao je zaklati volova, tovnu telad i mnogo ovaca. Pozvao je sve kraljeve sinove i vojskovođe, i svećenika Ebjatara. I eno jedu i piju kod njega i viču: Živio kralj Adonija!

²⁶A mene, tvojega slugu, kao ni svećenika Sadoka, ni Benaju, sina Jojadina, ni tvojega slugu Salomona nije pozvao.

²⁷Ako je to zapovjedio moj gospodar i kralj, znači da nisi dao obavijestiti svog slugu o tome tko će, kao nasljednik, sjediti na prijestolju mojega gospodara i kralja.”

²⁸Nato odgovori kralj David: “Zovnite mi Bat-Šebu!” Ona se pojavi pred kraljem i stupi pred kralja.

²⁹I kralj se zakle ovako: “Tako živ bio Gospodin, koji me je izbavio iz svake nevolje!

³⁰Ja sam ti se zakleo Gospodinom, Bogom Izrćlovim: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene. On će umjesto mene sjediti na mom prijestolju. Danas ću to izvesti.”

³¹Tada se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se kralju i reče: “Vječno neka živi moj gospodar, kralj David!”

³²I zapovjedi kralj David: “Zovnite mi svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jojadina!” Kad su se oni pojavili pred kraljem,

³³zapovjedi im kralj: “Uzmite sa sobom sluge svoga gospodara, dajte posjesti moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona!

³⁴Tamo neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izrćlom! Onda dajte zatrubiti u trubu i vičite: Živio kralj Salomon!

³⁵Tada uziđite za njim ovamo! On neka dođe i sjedne na moje prijestolje! Jer on će biti kralj umjesto mene, njega sam odredio za kneza nad Izrćlom i Judom.”

³⁶Benaja, sin Jojadin, odgovori kralju: “Tako neka bude! Tako je volja Gospodina, Boga mojega gospodara i kralja.

³⁷Kako je bio Gospodin s mojim gospodarem i kraljem tako neka bude i sa Salomonom i neka uzvisi njegovo prijestolje još više nego prijestolja Davida, mojega gospodara i kralja!”

³⁸I siđoše svećenik Sadok i prorok Natan i Benaja, sin Jojadin, s Kerećanima i Pelećanima, dadoše Salomona posjesti na mazgu kralja Davida i odvedoše ga do Gihona.

³⁹Svećenik Sadok, koji je bio uzeo sa sobom rog s uljem iz šatora, pomaza Salomona. Zatrubiše u trubu, i sav narod povika: “Živio kralj Salomon!”

⁴⁰Tada pođe sav narod gore za njim. Ljudi su svirali u frule i klicali su tako glasno da se je sva zemlja razlijegala od njihove vike.

⁴¹To čuše Adonija i svi uzvanici što su bili kod njega kad upravo završiše s gozbom. Kad Joab začu trube, upita: “Zašto ta velika vika u gradu?”

⁴²Dok je on još govorio, dođe Jonatan, sin svećenika Ebjatara. Adonija reče: “Dođi, ti si čovjek hrabar i nosiš dobru vijest!”

⁴³A Jonatan odgovori Adoniji: “Naprotiv! Naš gospodar, kralj David, postavio je Salomona za kralja.

⁴⁴Kralj je s njim poslao svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jojadina, i Kerećane i Pelećane; oni ga dadoše posjesti na kraljevu mazgu,"

⁴⁵i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Odatle, uz glasno klicanje, odoše gore. Sav je grad uzavreo. To je razlog vike koju ste čuli.

⁴⁶I Salomon je sjeo na kraljevsko prijestolje.

⁴⁷I došli su kraljevi kako bi čestitali našemu gospodaru, kralju Davidu. Rekoše: Tvoj Bog neka učini ime Salomonovo još slavnijim od tvojega imena i njegovo prijestolje još uzvišenijim od tvog prijestolja! Tada se je naklonio kralj na svojoj postelji

⁴⁸i ovako je kliknuo: Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izrćlov, koji mi je dao dan da mogu svojim očima vidjeti kako jedan sjedi na mom prijestolju!”

⁴⁹Tada se prepadoše svi uzvanici koji su bili kod Adonije. Ustadoše, i svaki ode svojim putem.

⁵⁰I Adonija se poboja Salomona. Zato ustade, ode i uhvati se za rogove žrtvenika.

⁵¹Javiše Salomonu: “Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se uhvatio za rogove žrtvenika i moli: Kralj Salomon mora mi se najprije zakleti da ne će svog sluge pogubiti mačem.”

⁵²Salomon reče: “Ako se pokaže kao pošten čovjek, ne će mu dlaka pasti na zemlju. A vidi li se da čini zlo, poginut će.”

⁵³Nato posla kralj Salomon i dade ga odvesti od žrtvenika. Kad dođe i baci se ničice pred kraljem Salomonom, reče mu Salomon: “Idi u svoju kuću!”