Read Biblija (Šarić) 1 o Kraljevima 17 Bible Online

1 o Kraljevima 17 - Biblija (Šarić) bible

1 o Kraljevima 17

¹Jednoga dana reče Ahabu Tišbijac Ilija, jedan od žitelja Gileada: “Tako živ bio Gospodin, Bog Izrćlov, u čijoj sam službi: Sljedećih godina ne će pasti ni rosa ni dažd, osim ako ja sam to zapovjedim!”

²Potom mu dođe riječ Gospodnja:

³”Odi odavde, okreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana!

⁴Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam zapovjedio da te tamo hrane.”

⁵On posluša Gospodina, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana.

⁶Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako navečer. Iz potoka je pio.

⁷Poslije nekog vremena presahnu potok, jer nije pao dažd u zemlji.

⁸Tada mu dođe riječ Gospodnja ovako:

⁹”Hajde, idi u Sareptu, što je kod Sidona, i tamo ostani! Zapovjedio sam tamo jednoj udovici da te hrani.”

¹⁰Tako se on zaputi u Sareptu. Kad dođe na gradska vrata, a jedna udovica skuplja drva. On je dozva i zamoli je: “Donesi mi malo vode u posudi, da se napijem!”

¹¹Kad ona pođe da mu donese, viknu on za njom: “Donesi mi i malo kruha!”

¹²Ona odgovori: “Tako živ bio Gospodin, Bog tvoj, nemam ništa pečenog, nego još samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo skupljam drva da odem i to zgotovim sebi i svom sinu. Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti.”

¹³A Ilija joj reče: “Ne brini se! Idi i učini kako si rekla! Ali prije napravi od toga meni jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i svom sinu.

¹⁴Jer ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Brašna u ćupu ne će nestati i krčag s uljem ne će se isprazniti do onoga dana kad Gospodin opet pusti dažd na zemlju.”

¹⁵Ona ode i učini kako je bio rekao Ilija, i imali su jela za dugo vremena ona, on i njezina kuća.

¹⁶Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed kazao Gospodin preko Ilije.

¹⁷Poslije toga dogodi se da se je razbolio sin žene kojoj je pripadala kuća. Kako je njegova bolest postala teška, tako da je izdahnuo dušu,

¹⁸reče ona Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni da u pamet dozoveš moje grijehe i da mi umoriš sina?”

¹⁹On joj odgovori: “Daj mi svog sina!” Uze ga tad iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu, u kojoj je stanovao, i položi ga na svoju postelju.

²⁰Tada se pomoli Gospodinu ovako: “Gospodine, Bože moj, hoćeš li doista tako ucviliti udovicu kod koje sam gost, da joj umoriš sina?”

²¹Nato se ispruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodinu: “Gospodine, Bože moj, daj ipak da se dječakov život opet u njega vrati!”

²²I Gospodin usliši Ilijin vapaj. Život se dječakov opet u njega vrati, i posta živ.

²³I Ilija uze dječaka, iznese ga iz gornje sobe u kuću i preda ga njegovoj majci i reče: “Evo, tvoj sin opet živi!”

²⁴Tada žena reče Iliji: “Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita.”