Read Biblija (Šarić) 1 o Kraljevima 21 Bible Online

1 o Kraljevima 21 - Biblija (Šarić) bible

1 o Kraljevima 21

¹Nakon tih događaja dogodi se ovo: Jizreelac Nabot imao je vinograd u Jizreelu, u blizini palače Ahaba, samarijskoga kralja.

²I Ahab predloži Nabotu: “Daj mi svoj vinograd! Htio bih ga upotrijebiti kao vrt za zelje, jer je blizu moje kuće. Dat ću ti za nj bolji vinograd. Ako hoćeš, dat ću ti u novcu što vrijedi.”

³A Nabot odvrati Ahabu: “Sačuvaj Bože da ti ustupim baštinu svojih otaca!”

⁴Tako se Ahab vrati u palaču ljutit i zlovoljan jer mu je Jizreelac Nabot odgovorio: “Ne mogu ti ustupiti baštinu svojih otaca.” On se baci na svoju postelju, okrenu svoje lice i ne uze nikakva jela.

⁵Kad njegova žena Izebela dođe k njemu i upita ga: “Zašto si toliko zlovoljan da nećeš ništa jesti?”,

⁶on joj odgovori: “Razgovarao sam s Jizreelcom Nabotom i predložio mu: Daj mi svoj vinograd za novce ili ću ti, ako ti je draže, dati drugi vinograd za taj. A on mi reče: Ne dam ti svoga vinograda.”

⁷Tada mu reče njegova žena Izebela: “Sad jednom pokaži da si Izrćlov kralj! Ustani, jedi i budi dobre volje! Ja ću ti već pribaviti vinograd Jizreelca Nabota.”

⁸I napisa ona pismo pod Ahabovim imenom, zapečati ga njegovim pečatom i posla pismo starješinama i glavarima koji su s Nabotom stanovali u istom gradu.

⁹U pismu napisa ovo: “Oglasite post, i neka Nabot predsjeda narodnoj skupštini!

¹⁰Postavite dva nevaljala čovjeka nasuprot njemu! Neka oni svjedoče protiv njega: Hulio si na Boga i na kralja. Tada ga izvedite van i kamenujte ga, da pogine!”

¹¹Ljudi grada, starješine i glavari, koji su stanovali u njegovu gradu, učiniše kako im je Izebela bila naložila u pismu što im ga je poslala.

¹²Oni oglasiše post i postaviše Nabota za predsjednika na narodnoj skupštini.

¹³I dođoše dva nevaljala čovjeka i sjedoše nasuprot njemu. Ti nevaljali ljudi iznesoše pred narodom protiv Nabota ovo svjedočanstvo: “Nabot je hulio na Boga i na kralja.” Potom ga izvedoše ispred grada i kamenovaše ga, te pogine.

¹⁴Javiše Izebeli: “Nabot je kamenovan i mrtav je.”

¹⁵Kad je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je poginuo, reče Izebela Ahabu: “Ustani! Uzmi u posjed vinograd Jizreelca Nabota, kojega ti on ne htjede dati za novac! Jer Nabot nije više živ, nego mrtav.”

¹⁶I kad je Ahab čuo da je Nabot mrtav, ustane i ode u vinograd Jizreelca Nabota, da ga uzme u posjed.

¹⁷Tada dođe riječ Gospodnja Iliji, Tišbijcu.

¹⁸”Ustani, idi k Ahabu, Izrćlovu kralju, koji sjedi u Samariji! Upravo je u vinogradu Nabotovu. Otišao je tamo da ga uzme u posjed.

¹⁹Reci mu: Ovako govori Gospodin: Počinio si umorstvo. Hoćeš li još postati i krvnički razbojnik? Reci mu dalje: Ovako govori Gospodin: Na mjestu na kojem su psi lizali Nabotovu krv lizat će psi i tvoju krv!”

²⁰Ahab upita Iliju: “Jesi li me našao, neprijatelju moj?” On odgovori: “Jesam! Jer si se dao na to da činiš ono što se ne sviđa Gospodinu.

²¹Evo, pustit ću nesreću na te i tebe odstraniti, i od kuće Ahabove istrijebiti sve što je muško, nedoraslo i doraslo u Izrćlu.

²²Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kućom Baše, sina Ahijina, jer si izazvao moj gnjev i Izrćla naveo na grijeh.

²³Također za Izebelu govori Gospodin ovako: Psi će požderati Izebelu na jizreelskom polju.

²⁴Tko od Ahabova roda umre u gradu, toga će psi požderati, a tko umre van i u polju, toga će izjesti ptice nebeske!”

²⁵Nikada nije bilo čovjeka koji bi tako kao Ahab činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, a na to ga je navodila njegova žena Izebela.

²⁶On je posve vrijedan prezira jer je štovao idole, upravo onako kako su to činili Amorejci koje je Gospodin bio protjerao ispred Izrćlovih sinova.

²⁷Kad je Ahab čuo te riječi, razdere svoje haljine, stavi pokorničku odjeću oko gologa tijela i postio je. On je, štoviše, spavao u pokorničkoj odjeći i zabrinut se povlačio okolo.

²⁸Tada dođe riječ Gospodnja Iliji, Tišbijcu:

²⁹”Vidiš li kako se Ahab ponizuje preda mnom? Pa stoga ne ću pustiti onu nesreću za njegova života. Tek za njegova sina pustit ću ono zlo na njegovu kuću.”