Read Biblija (Šarić) 1 o Kraljevima 22 Bible Online

1 o Kraljevima 22 - Biblija (Šarić) bible

1 o Kraljevima 22

¹Prođoše tri godine bez rata između Aramejaca i Izrćla.

²A treće godine dođe Jošafat, kralj Judin, Izrćlovu kralju.

³Kralj Izrćlov bio je rekao svojim slugama: “Znate da Ramot Gilead pripada nama. A mi ovdje sjedimo besposleni, umjesto da ga otmemo aramejskomu kralju.”

⁴I kad on upita Jošafata: “Hoćeš li poći sa mnom u boj protiv Ramot Gileada?”, odgovori Jošafat Izrćlovu kralju: “Što ti hoćeš, hoću i ja, moja je vojska tvoja vojska, moji su konji tvoji konji.”

⁵A Jošafat dade Izrćlovu kralju ovaj savjet: “Upitaj ipak prije Gospodina!”

⁶I tako Izrćlov kralj dade sabrati proroke, otprilike njih četiri stotine, i upita ih: “Hoću li poći u rat na Ramot Gilead ili da odustanem?” Oni odgovoriše: “Pođi jer će ga Gospodin dati u ruke kralju!”

⁷A Jošafat upita: “Ima li ovdje još koji Gospodnji prorok da ga upitamo?”

⁸Kralj Izrćlov odvrati Jošafatu: “Ima još jedan preko kojega bismo mogli upitati Gospodina. Ali ja ga ne mogu podnijeti jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo: to je Mihej, sin Jimlin.” A Jošafat reče: “Neka kralj ne govori tako!”

⁹I Izrćlov kralj dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: “Brže dovedi Miheju, sina Jimlina!”

¹⁰Izrćlov kralj i Jošafat, Judin kralj, sjedili su, svaki na svojem prijestolju, u kraljevskim haljinama, na trgu kod samarijskih vrata. I svi su proroci pred njima prorokovali.

¹¹Sedekija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove i vikao je: “Ovako govori Gospodin: Tako ćeš probosti Aramejce dokle ih ne uništiš!”

¹²Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: “Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospodin će ga dati u ruke kralju.”

¹³Poslanik koji je bio otišao da dovede Miheju, reče mu: “Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obećali sreću. Pa i ti, kao svaki od njih, prorokuj i navješćuj sreću!”

¹⁴Miheja odvrati: “Tako živ bio Gospodin, samo što mi nadahne Gospodin, to ću navijestiti.”

¹⁵Kad je došao kralju, upita ga kralj: “Miheju, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead ili da odustanemo?” On mu odgovori “Pođi! Uspjet ćeš. Gospodin će ga dati u ruke kralju.”

¹⁶A kralj mu odvrati: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi navijestiš samo čistu istinu, u ime Gospodnje?” Tada on reče: “Vidim sav narod Izrćlov razasut po brdima,

¹⁷kao ovce koje nemaju pastira. Gospodin reče: Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!” "

¹⁸Tada reče Izrćlov kralj Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi on ne prorokuje sreću, nego samo zlo?”

¹⁹A onaj nastavi: “Zato čuj riječ Gospodnju: Vidjeh Gospodina gdje sjedi na svojem prijestolju, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane.

²⁰I Gospodin upita: Tko će zaludjeti Ahaba da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan odvrati ovo, drugi ono.

²¹Napokon iziđe jedan duh, stade pred Gospodina i reče: Ja ću ga zaludjeti. Gospodin ga upita: Kako?

²²Odgovori: Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka. Tada on reče: Možeš ga zaludjeti. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako!

²³I tako je, eto, Gospodin stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima. Jer je Gospodin zaključio zlo po tebe.”

²⁴Tada pristupi Sedekija, sin Kenaanin, i udari Miheja po obrazu i reče: “Kako je Duh Gospodnji otišao od mene da govori s tobom?”

²⁵Mihej odvrati: “Doznat ćeš to onoga dana kad ćeš morati bježati iz jedne sobe u drugu, da se sakriješ.”

²⁶Potom zapovjedi kralj Izrćlov: “Uhvati Miheja, odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu; kraljeviću Joašu."

²⁷I javi: Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga čovjeka u tamnicu i držite ga na vodi i kruhu dok se ne vratim čitav i zdrav!”

²⁸Mihej odgovori: “Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospodin nije govorio preko mene.” Još reče: “čujte to, svi narodi!”

²⁹I tako iziđoše Izrćlov kralj i Jošafat, Judin kralj, protiv Ramota Gileada.

³⁰A Izrćlov kralj reče Jošafatu: “Ja ću se preodjenuti i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!” Tako se preodjene Izrćlov kralj i pođe u boj.

³¹A aramejski kralj bio je zapovjedio zapovjednicima, a bila su trideset i dvojica nad njegovim ratnim kolima: “Ne borite se ni sa kim, bio malen ili velik, nego samo s Izrćlovim kraljem!”

³²I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: “To može biti samo Izrćlov kralj”, i oboriše se na njega. A Jošafat povika.

³³čim zapovjednici ratnih kola vidješe da to nije kralj Izrćlov, odstupiše od njega.

³⁴A jedan momak onako nasreću odape svoj luk i pogodi Izrćlova kralja tamo gdje se sastaje oklop. Tad ovaj zapovjedi svojemu vozaču: “Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen.”

³⁵Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je morao kralj izdržati uspravno stojeći u kolima nasuprot Aramejcima. Navečer on umre. Krv iz rane bila se izlila u kola.

³⁶O sunčevu zalazu odjeknu glas kroz tabor: “Svaki neka se vrati u svoj grad i svojoj kući! Jer je kralj mrtav.”

³⁷Nakon dolaska u Samariju pokopaše kralja u Samariji.

³⁸Kad su prali kola na samarijskom jezeru, lizali su psi njegovu krv, i bludnice su se kupale u njemu, kao što je to bio navijestio Gospodin.

³⁹Ostala Ahabova povijest, i sva njegova djela, i gradnja palače od slonove kosti, i utvrđenje svih gradova, to je zapisano u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.

⁴⁰Kad je Ahab bio počinuo kod svojih otaca, umjesto njega postade kralj njegov sin Ahazja.

⁴¹Jošafat, Asin sin, postade kralj nad Judom u četvrtoj godini Ahabova kraljevanja nad Izrćlom.

⁴²Imao je Jošafat trideset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Mati mu se zvala Azuba i bila je kći Šilhijeva.

⁴³On je posve išao putem svojega oca Ase i nije odstupao od njega, i činio je što se sviđalo Gospodinu.

⁴⁴Samo visine nisu bile oborene. Još je uvijek narod prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama.

⁴⁵S kraljem Izrćlovim živio je Jošafat u miru.

⁴⁶Ostala Jošafatova povijest, pobjede koje je izvojevao i ratovi što ih je vodio, to je zapisano u knjizi povijesti kraljeva nad Judom.

⁴⁷Preostale posvećene bludnice, što su bile preostale iz vremena njegova oca, istrijebi on iz zemlje.

⁴⁸U Edomu onda nije bilo kralja. Namjesnik kralja

⁴⁹Jošafata dade sagraditi taršiške lađe kako bi išle u Ofir po zlato. Ali ne stigoše tamo jer se lađe razbiše u Esjon Geberu.

⁵⁰Tada Ahazja, Ahabov sin, predloži Jošafatu: “Moji bi ljudi mogli ići s tvojima na lađe.” Ali Jošafat ne pristade na to.

⁵¹Kad je Jošafat bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca, u gradu njegova djeda Davida. Umjesto njega postade kralj njegov sin Joram.

⁵²Ahazja, sin Ahabov, postade u Samariji Izrćlov kralj u sedamnćstoj godini Jošafatova kraljevanja nad Judom i vladao je dvije godine nad Izrćlom.

⁵³činio je što se nije sviđalo Gospodinu, i išao je putovima svojega oca i majke, i putem Jeroboama, Nebatova sina, koji je bio Izrćla naveo na grijeh.

⁵⁴On je služio Baalu i klanjao mu se. Time je razgnjevio Gospodina, Boga Izrćlova, isto kao što je to bio činio njegov otac.