Read Biblija (Šarić) 2 o Kraljevima 17 Bible Online

2 o Kraljevima 17 - Biblija (Šarić) bible

2 o Kraljevima 17

¹U dvanćstoj godini Ahazova kraljevanja nad Judom postane Hošea, Elin sin, u Samariji kralj nad Izrćlom devet godina.

²On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, iako ne u onoj mjeri u kojoj su to činili Izrćlovi kraljevi koji su bili prije njega.

³Protiv njega iziđe Salmanasar asirski kralj. Hošea mu se podvrgao i plaćao mu je danak.

⁴Ali kad asirski kralj vidje da je Hošea bio nevjeran ? on je naime bio poslao poslanike k Sou, egipatskomu kralju i nije platio danka asirskomu kralju kao svake godine ? tad ga asirski kralj dade uhvatiti i baciti u tamnicu.

⁵I podigao se asirski kralj protiv cijele zemlje, došao pred Samariju, i opsjedao je tri godine.

⁶U devetoj Hošeinoj godini osvoji asirski kralj Samariju, odvede Izrćlce u sužanjstvo u Asiriju i naseli ih u Helahu i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u medijskim gradovima.

⁷To se dogodilo zato jer su se Izrćlci ogriješili o Gospodina, svoga Boga, koji ih je bio izveo iz Egipta, iz vlasti faraona, egipatskoga kralja, i jer su štovali tuđe bogove.

⁸Živjeli su po običajima pogana koje je Gospodin bio prognao ispred Izrćlaca, i po običajima Izrćlovih kraljeva, koji su ih bili uveli.

⁹Izrćlci počiniše protiv Gospodina, svojega Boga, djela koja nisu bila prikladna: podigoše sebi žrtvenike na uzvišicama po svim svojim mjestima, od stražarske kule do utvrđenoga grada.

¹⁰Na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom postaviše likove Ašere.

¹¹Žrtvovali su tamo na visinama kao pogani koje je Gospodin bio prognao ispred njih, i činili su zle stvari kojima su izazivali Gospodnju mržnju.

¹²Služili su idolima za koje im je Gospodin bio rekao: “To ne smijete činiti!”

¹³Gospodin je dao opominjati Izrćla i Judu preko svih svojih proroka, preko svih vidovnjaka i govorio: “Vratite se sa svojega zla puta i držite moje zapovijedi i uredbe točno po zakonu koji sam dao vašim ocima, i po onome što sam vam zapovjedio preko svojih slugu, proroka!”

¹⁴Ali ne poslušaše, nego se pokazaše tvrdoglavi kao njihovi oci, koji se nisu pouzdavali u Gospodina, svojega Boga.

¹⁵Oni prezreše njegove uredbe, njegov savez, koji je bio sklopio s njihovim ocima, i njegove opomene koje im je bio upravio. Trčali su za ništavnim idolima tako da sami padoše u ništavnost, i za poganima koji su stanovali oko njih, premda im je Gospodin bio zabranio da čine kao oni.

¹⁶Oni ostaviše sve zapovijedi Gospodina, svojega Boga, načiniše sebi livene likove, dva teleta, napraviše ašere, klanjali su se svoj nebeskoj vojsci i služili su Baalu.

¹⁷Puštali su svojim sinovima i kćerima da idu kroz oganj, davali se na vračanje i gatanje i činili ono što se nije sviđalo Gospodinu, i tako izazivali njegov gnjev.

¹⁸Tada se Gospodin vrlo razgnjevio na Izrćla i odbacio ga od svog lica. Ništa ne preosta osim Judina plemena.

¹⁹Ali se ni Juda nije držao zapovijedi Gospodina, svojega Boga, nego je živio po običajima koje su bili uveli u Izrćlu.

²⁰I tako Gospodin odbaci sav rod Izrćlaca, ponizi ih i dade ih u ruke pljačkašima, dok ih ne odbaci od svoga lica.

²¹Kad on odcijepi Izrćla od Davidove kuće, i oni učiniše kraljem Jeroboama, Nebatova sina, odbije Jeroboam Izrćlce od Gospodina i navede ih na težak grijeh.

²²Izrćlci su hodili u svim grijesima što ih je bio počinio Jeroboam. I ne odstupiše od njih

²³dok Gospodin ne odbaci Izrćlce od lica svojega, kao što je zaprijetio preko svih svojih slugu, proroka, i Izrćla odvede iz zemlje u Asir, u sužanjstvo koje traje do dana današnjega.

²⁴Asirski kralj dovede ljude iz Babilona, Kute, Ave, iz Hamata i Sefarvajima i naseli ih umjesto Izrćlaca u gradove Samarije. Oni zaposješe Samariju i nastaniše se u njezinim gradovima.

²⁵Najprije su tamo stanovali i Gospodina nisu štovali. Zato posla Gospodin lavove među njih, koji ih poharaše.

²⁶Javiše asirskomu kralju: “Narodi koje si odveo i naselio u gradovima Samarije ne štuju zakonito Boga one zemlje. Zato on posla na njih lavove koji ih ubijaju, jer ne poznaju zahtjeva Boga one zemlje.”

²⁷Asirski kralj zapovjedi: “Dovedite tamo jednoga od onih svećenika koje ste otamo odveli! Taj neka ode tamo, neka se tamo nastani i neka ih uputi u zahtjeve Boga one zemlje!”

²⁸I tako dođe natrag jedan od svećenika koje su bili odveli iz Samarije, nastani se u Betelu, i učio ih je kako će štovati Gospodina.

²⁹Ali svaki narod napravi sebi svojega vlastitog boga i postavi ga u hramove na visinama koje su bili podigli Samarijanci, svaki narod u gradovima u kojima se nastanio.

³⁰Ljudi iz Babilona napraviše sebi Sukot Benota, oni iz Kuša Nergala, oni iz Hamata Ašimu.

³¹Oni iz Ave napraviše sebi Nibahaza i Tartaka, oni iz Sefarvajima spaljivali su svoju djecu u čast Adrameleku i Anameleku, sefarvajimskim bogovima.

³²Usto su štovali i Gospodina i postavili sebi iz svoje sredine ljude za svećenike visina, koji su žrtvovali za njih u hramovima na visinama.

³³Štovali su dakle Gospodina i ujedno služili svojim bogovima po običaju onih naroda iz kojih su ih bili odveli.

³⁴Do dana današnjega rade po svojim prijašnjim običajima. Ne štuju Gospodina i ne rade po svojim uredbama i pravilima, i po Zakonu i zapovijedi što ju je Gospodin dao sinovima Jakova, kojega nazva Izrćlom,

³⁵s kojima Gospodin učini savez i kojima je bio ovako zapovjedio: “Ne smijete štovati drugih bogova niti im se klanjati, služiti im i žrtve im prinositi,

³⁶nego Gospodina, koji vas je izveo iz Egipta velikom silom i podignutom mišicom, njega morate štovati, njemu se klanjati i njemu žrtvovati.

³⁷Uredbe i pravila, zakone i zapovijedi koje vam je napisao morate uvijek točno ispunjavati. Druge bogove ne smijete štovati.

³⁸Savez koji je učinio s vama ne smijete zaboraviti, niti druge bogove štovati,

³⁹nego morate štovati samo Gospodina, svojega Boga. Tada će vas on izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja.”

⁴⁰Ali oni to nisu bili poslušali, nego su činili po svom prijašnjem običaju.

⁴¹Tako su ti narodi štovali Gospodina, a služili su i svojim idolima. I njihova djeca i djeca njihove djece čine do dana današnjega isto onako kako su činili njihovi oci.