Read Biblija (Šarić) 2 o Kraljevima 3 Bible Online

2 o Kraljevima 3 - Biblija (Šarić) bible

2 o Kraljevima 3

¹Joram, Ahabov sin, postane kralj nad Izrćlom u Samariji u osamnćstoj godini Jošafatova kraljevanja nad Judom. On je vladao dvanćst godina.

²činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, iako ne u onoj mjeri u kojoj su to činili njegov otac i mati. On je naime dao ukloniti Baalove stupove, koje je bio podigao njegov otac.

³Ali je ostao tvrdo u grijesima Nebatova sina Jeroboama, na koje je bio naveo Izrćla i nije odstupio od njih.

⁴Meša, moapski kralj, bavio se je stočarstvom. On je za danak morao Izrćlovu kralju davati sto tisuća janjaca i vunu od sto tisuća ovnova.

⁵Ali čim je Ahab bio umro, otpade moapski kralj od Izrćlova kralja.

⁶Tada, jednoga dana, iziđe kralj Joram iz Samarije i prebroji sav izrćlski narod.

⁷Ujedno posla Jošafatu, Judinu kralju, ovu vijest: “Kralj moapski je otpao od mene. Ne ćeš li poći sa mnom u rat protiv Moapaca?” On odgovori: “Hoću, poći ću. Ja ti stojim posve na raspolaganju. Moj je narod tvoj narod, moji su konji tvoji konji.”

⁸Upita dalje: “Kojim da putem udarimo?” On odvrati: “Putem preko edomske pustinje.”

⁹I tako iziđe Izrćlov kralj s Judinim kraljem i s edomskim kraljem. Kad su bili prevalili sedam dana hoda, nestade vode za vojsku i za stoku, što je išla s njima.

¹⁰Tada povika Izrćlov kralj: “Jao, Gospodin nas, tri kralja, dozva ovamo da nas preda u ruke Moapcima!”

¹¹Jošafat upita: “Ima li tu koji Gospodnji prorok, preko kojega bismo mogli upitati Gospodina?” Jedan od ljudi kralja Izrćlova odgovori: “Ovdje je Elizej, Šafatov sin, koji je Iliji polijevao vodom ruke.”

¹²Jošafat potvrdi: “U njega je riječ Gospodnja.” I kad su bili otišli k njemu, Izrćlov kralj i Jošafat i edomski kralj,

¹³reče Elizej kralju Izrćlovu: “Što ja imam s tobom? Obrati se prorocima svojega oca i svoje majke!” A kralj Izrćlov odvrati: “Ipak ne! Je li možda Gospodin dozvao nas, tri kralja, ovamo zato da nas preda u ruke Moapcima?”

¹⁴Elizej odgovori: “Tako živ bio Gospodin nad vojskama, u čijoj sam službi: Kad ne bih gledao na Jošafata, Judina kralja, tebe ne bih ni pogledao.

¹⁵Dovedite mi sada jednog svirača na harfi!” Kad je svirač udarao u žice, dođe ruka Gospodnja nad njega

¹⁶i on reče: “Ovako govori Gospodin: Načinite u ovoj dolini jamu uz jamu!

¹⁷Jer ovako govori Gospodin: Ne ćete osjetiti vjetra i ne ćete vidjeti dažda. Ipak će se ova dolina napuniti vodom, tako da mognete piti, vi s vašom stokom i s vašom teglećom marvom.

¹⁸Ipak to nije još dosta Gospodinu. On će vam i Moapce predati u ruke.

¹⁹Sve ćete tvrde gradove i sve izabrane gradove osvojiti, sva ćete plodna drveta posjeći, sve ćete izvore zatrpati i svaku ćete dobru njivu kamenjem zatrti.”

²⁰I zaista, drugog jutra, u doba kad se prinosi žrtva, dođe odjednom voda od Edoma, tako da je bila poplavljena sva okolina.

²¹Kad Moapci dočuše da su izišli kraljevi kako bi na njih udarili, sazvaše sve za oružje sposobne ljude. Namjestiše se na granici.

²²I rano ujutro, kad ogranu sunce nad onom vodom, učini se Moapcima da je prema njima voda crvena kao krv.

²³Oni povikaše: “To je krv! Sigurno su se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili. Sada na plijen, Moapci!”

²⁴A kad dođoše do izrćlskoga tabora, podigoše se Izrćlci i natjeraše Moapce u bijeg, pritisnuše ih i zadaše Moapcima još daljnje poraze.

²⁵Gradove razoriše, i na svaku dobru njivu baciše svaki po kamen, dok nije bila sva zasuta. Sve izvore zatrpaše i sve plodno drveće posjekoše. Napokon ostade još samo grad na stijeni, Kir Hareset. Njega opkoliše praćkari i stadoše se na nj nabacivati.

²⁶I vidje moapski kralj da više nije dorastao boju. On uze sedam stotina teško naoružanih ratnika i pokuša prodrijeti kod edomskoga kralja. Ali ne uspije.

²⁷Tada uze svojega prvorođenog sina, koji je nakon njega trebao postati kralj, i prinese ga kao žrtvu paljenicu na zidu. To se silno zgadilo Izrćlcima. Oni odoše od njega i vratiše se u svoju zemlju.