Read Biblija (Šarić) 2 o Kraljevima 4 Bible Online

2 o Kraljevima 4 - Biblija (Šarić) bible

2 o Kraljevima 4

¹Jedna od žena proročkih učenika zamoli Elizeja: “Moj je muž, tvoj sluga, umro. Znaš da je tvoj sluga bio štovatelj Gospodina. Sad dolazi vjerovnik i uzet će mi sebi oba moja sina za robove.”

²Elizej je upita: “Što da ti učinim? Reci mi što imaš u kući!” Ona odvrati: “Sluškinja tvoja nema ništa u kući do posudicu ulja.”

³Tad joj on zapovjedi: “Idi, zatraži od svih svojih susjeda prazne posude, ali ne premalo!

⁴Onda odi kući, zaključaj vrata za sobom i za svoja oba sina i ulijevaj u sve te posude! Kad je jedna puna, stavi je na stranu!”

⁵I ona ode od njega, zaključa vrata za sobom i za svojim sinovima; oni su joj dodavali posude, a ona je ulijevala."

⁶Kad su posude bile pune, reče ona svomu sinu: “Daj mi još jednu posudu!” On joj odgovori: “Nema više nijedne!” Tada prestade teći ulje.

⁷Ona ode i kaza čovjeku Božjemu. On reče: “Idi, prodaj ulje i plati svojim vjerovnicima! Od onoga što preostane, možeš živjeti sa svojim sinovima.”

⁸Jednoga dana prolazio je Elizej pokraj Šunama. Tamo je živjela neka ugledna žena. Ona mu ponudi jelo, i kada bi god tamo prolazio, navraćao se k njoj na jelo.

⁹Ona reče svom mužu: “Eto, znam da je to svet čovjek, Božji, koji uvijek prolazi pokraj nas.

¹⁰Mi ćemo mu napraviti malu, zidanu gornju sobu, pa mu namjestiti postelju, stol, stolicu i svjetiljku. Kad nam onda dođe, može se tamo skloniti.”

¹¹I kad je jednoga dana opet došao tamo, uđe u gornju sobu i ondje zaspa.

¹²Potom zapovjedi svojemu sluzi Gehaziju: “Zovni našu Šunamku!” On je zovnu i ona stupi pred njega.

¹³I on zapovjedi sluzi: “Kaži joj: Ti si se za nas toliko pobrinula. Što hoćeš da ti učinim? Imaš li što da progovorimo za te kralju ili vojskovođi?” Ona odgovori: “Ja živim među svojima.”

¹⁴On opet upita: “Što bi joj se moglo učiniti?” Gehazi odgovori: “Eto, nažalost, nema sina, a muž joj je star.”

¹⁵Potom on zapovjedi: “Zovni je!” On je dozva i ona stade na vratima.

¹⁶I on reče: “Dogodine, u ovo doba, milovat ćeš sina.” A ona odvrati: “Nemoj, gospodaru moj! Ne varaj svoju sluškinju, ti, Božji čovječe!”

¹⁷I doista zatrudnje žena, i rodi sina druge godine u to doba, kako joj je Elizej bio obećao.

¹⁸Kad je dječak bio odrastao, iziđe on jednoga dana k svom ocu i k žeteocima.

¹⁹Tada se potuži ocu: “Ah, glava, moja glava!” On reče sluzi: “Nosi ga kući k njegovoj majci!”

²⁰On ga uze i odnese ga njegovoj majci. Do podne je još sjedio na njezinu krilu, tada umre.

²¹Onda ode ona gore, položi ga na postelju Božjega čovjeka, zaključa za njim i iziđe.

²²Potom pozva svoga muža i zamoli ga: “Pošalji mi jednoga slugu i jednu magaricu! Idem brzo Božjemu čovjeku i opet natrag.”

²³On upita: “Zašto danas hoćeš ići k njemu? Niti je mlađak niti subota.” Ona odvrati: “Zbogom!”

²⁴Potom dade osedlati magaricu i zapovjedi svom sluzi: “Tjeraj samo jednako i nemoj mi zastajati nigdje, osim kad ti kažem!”

²⁵Tako ode i dođe k Božjemu čovjeku na Karmel. Kad je Božji čovjek ugleda izdaleka, reče svomu sluzi Gehaziju: “Ta ovdje je naša Šunamka!

²⁶Trči pred nju i pitaj je: Jesi li zdravo? Je li zdravo tvoj muž i dječak?” Ona odgovori: “Zdravi smo.”

²⁷Ali kad dođe k Božjemu čovjeku na goru, ogrli mu noge. Gehazi pristupi i htjede je odgurnuti. Ali Božji čovjek reče: “Pusti je! Jer je duboko rastužena. A Gospodin krije od mene i nije mi javio.”

²⁸Ona se stade tužiti: “Jesam li svog gospodara molila za sina? Nisam li kazala: Ne varaj me?”

²⁹Tada on zapovjedi Gehaziju: “Opaši svoja bedra, uzmi moj štap u ruku, pa idi! Ako susretneš koga, ne pozdravljaj ga, i ako te tko pozdravi, ne zahvaljuj mu! Stavi moj štap na dječakovo lice!”

³⁰A dječakova mati povika: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ne puštam te!” I on se diže i pođe s njom.

³¹Gehazi je bio međutim otišao naprijed i stavio štap na dječakovo lice. Ali nije se moglo opaziti ni glasa ni znaka života. Stoga ode natrag ususret (Elizeju) i javi mu da se dječak nije probudio.

³²Kad Elizej dođe u kuću, nađe dječaka gdje leži mrtav na njegovoj postelji.

³³On se povuče natrag, zaključa vrata za sobom i za dječakom i pomoli se Gospodinu.

³⁴Potom se pope na postelju i leže na dječaka. Stavi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči i svoje ruke na njegove ruke. I dok je on bio tako ispružen po njemu, ugrija se dječakovo tijelo.

³⁵Potom se on povuče natrag i pođe po kući jednom ovamo i onamo, pope se opet na postelju i pruži se još jednom po njemu. Tada kihnu dječak sedam puta. Onda otvori dječak svoje oči.

³⁶I zovnu on Gehazija i zapovjedi mu: “Dovedi našu Šunamku!” On je zovnu, i kad ona dođe k njemu i reče joj on: “Uzmi svoga sina!”,

³⁷ona pristupi, pade mu pred noge i nakloni se do zemlje. Tada uze svog sina i iziđe.

³⁸Elizej dođe opet u Gilgal, kad je upravo bila glad u zemlji. I dok su proročki učenici sjedili pred njim, zapovjedi on svom sluzi: “Pripremi veliki kuhinjski lonac i skuhaj jelo za proročke učenike!”

³⁹Tada jedan ode u polje kako bi nabrao zelja. Nađe tamo divlju povijušu i istrgnu s nje divljih ugoraka, tako da je njima napunio svoj plašt. Tada dođe kući i sasiječe ih za jelo u kuhinjski lonac; jer ih nije poznavao."

⁴⁰A kad usuše ljudima jelo, i oni stadoše jesti, povikaše iza glasa: “U loncu je smrt, čovječe Božji!” I nisu mogli dalje jesti.

⁴¹A on zapovjedi: “Donesite ovamo brašna!” Baci to u lonac i reče: “Uspi ljudima, neka jedu!” I nije bilo više ništa škodljivo u loncu.

⁴²Jednoga dana dođe netko iz Baal Šališe, donese čovjeku Božjemu u svojoj torbi kruhove od prvina, dvanćst ječmenih kruhova i istučene klasove. On zapovjedi: “Daj ljudima, neka jedu!”

⁴³A sluga odvrati: “Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?” A on odvrati: “Daj ljudima, neka jedu! Jer tako govori Gospodin: Vi ćete jesti i još će od toga preteći.”

⁴⁴Tada im on to postavi. Oni jedoše i još im preteče, kako je bio obećao Gospodin.