Read Biblija (Šarić) 2 o Kraljevima 5 Bible Online

2 o Kraljevima 5 - Biblija (Šarić) bible

2 o Kraljevima 5

¹Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bio je čovjek koji je svojem gospodaru mnogo vrijedio i bio vrlo ugledan, jer je po njemu Gospodin bio podijelio Aramejcima pobjedu. Ali taj čovjek, veliki junak, bio je gubav.

²A bili su Aramejci u jednom boju zarobili i odveli iz izrćlske zemlje mladu djevojku. Ona je postala sluškinja kod Naamanove žene.

³Ona reče svojoj gospodarici: “O, kad bi moj gospodar bio kod proroka u Samariji! On bi ga onda iscijelio od njegove gube.”

⁴Tada ode Naaman i javi to svojemu gospodaru: “Tako i tako reče djevojka iz izrćlske zemlje.”

⁵Aramejski kralj odvrati: “Dobro, odi tamo! Ja ću po tebi poslati pismo Izrćlovu kralju.” Tako se on zaputi, uze sa sobom deset talenata srebra, šest tisuća šekela zlata i desetore svečane haljine

⁶i predade Izrćlovu kralju pismo s ovim sadržajem: “S ovim pismom šaljem k tebi svoga slugu Naamana, da ga iscijeliš od njegove gube.”

⁷Kad je Izrćlov kralj bio pročitao pismo, razdere svoje haljine i povika: “Zar sam ja Bog, koji može ubiti i život vratiti, pa ovaj šalje k meni da čovjeka oslobodim od njegove gube? Tu vidite jasno da on traži svađu sa mnom.”

⁸Kad sazna Elizej, Božji čovjek, da je Izrćlov kralj razdro svoje haljine, posla kralju i poruči mu: “Zašto si razderao svoje haljine? Neka dođe k meni, da upozna kako postoji prorok u Izrćlu!”

⁹Tako dođe Naaman s konjima i kolima i stade pred Elizejevim kućnim vratima.

¹⁰Elizej mu dade priopćiti preko jednoga glasnika: “Idi, okupaj se sedam puta u Jordanu, pa ćeš opet postati zdrav i čist!”

¹¹Naaman se na to ozlovolji, pođe i primijeti: “Mislio sam da će on sam izići, preda me stupiti, ime Gospodina, Boga svojega, zazvati, svoju ruku prema svetištu uzdignuti i tako gubu oduzeti.

¹²Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izrćlu? Ne bih li postao čist kad bih se okupao u njima?” I on se okrenu i ode otamo pun gnjeva.

¹³Ali njegove mu sluge pristupiše i rekoše mu: “Poštovani oče, da je prorok tražio od tebe što teško, ti bi to sigurno učinio. Koliko bi više onda trebao učiniti samo ono što on od tebe traži: da se okupaš, pa da postaneš čist!”

¹⁴On dakle siđe k Jordanu i zaroni u nj sedam puta, po uputi Božjega čovjeka. I njegovo tijelo postane tako čisto kao tijelo maloga djeteta.

¹⁵Tada se vrati Božjem čovjeku sa svom svojom pratnjom. Kad dođe, stupi pred njega i reče: “Sad znam da na svoj zemlji nema Boga nego samo u Izrćlu. Pa uzmi dar od svojega sluge!”

¹⁶Ali on odvrati: “Tako živ bio Gospodin, u čijoj sam službi, ne uzimam ništa.” I premda je na nj navaljivao, on ne htjede uzeti.

¹⁷Napokon zamoli Naaman: “Kad eto ne ćeš, a ono neka se meni, tvojemu sluzi, da ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer tvoj sluga ne će više prinositi žrtava paljenica i klanica nijednome drugom bogu osim Gospodinu.

¹⁸Ali Gospodin neka oprosti ovo tvojemu sluzi: Kad moj kraljevski gospodar uđe u Rimonov hram, da se tamo pokloni, i pritom se nasloni na moju ruku, onda neka bih se i ja smio pokloniti u Rimonovu hramu, kad se on pokloni u Rimonovu hramu. Neka bi to Gospodin oprostio tvom sluzi!”

¹⁹On mu odvrati: “Idi u miru!” Kad je on bio otišao od njega jedan komad puta,

²⁰pomisli Gehazi, sluga Božjega čovjeka Elizeja: “Gospodar je moj jeftino otpremio toga Aramejca Naamana i nije ništa uzeo od onoga što je on bio donio sa sobom. Tako živ bio Gospodin! Potrčat ću za njim i uzet ću nešto od njega.”

²¹I tako Gehazi otrča za Naamanom. Kad ga spazi Naaman gdje trči za njim, nagnu se s kola k njemu i upita ga: “Treba li što?”

²²On odgovori: “Jest, moj me gospodar šalje da ti kažem: Upravo sada dođoše k meni dva mladića iz Efrajimove gore, proročki učenici. Daj mi za njih talenat srebra i dvije svečane haljine!”

²³Naaman odvrati: “Ugodi mi i uzmi dva talenta!” I natjera ga i sveza dva talenta u dvije vreće, uz to dvije svečane haljine. On ih predade dvojici slugu. Oni su to nosili pred njim.

²⁴Kad on dođe na brdo, uze im to, ostavi u kući i otpusti ljude, koji onda odoše svojim putem.

²⁵Tada on uđe i stane pred svojega gospodara. Elizej ga upita: “Odakle dolaziš, Gehazi?” On odgovori: “Tvoj sluga nije bio izišao.”

²⁶Ali mu onaj reče: “Nisam li bio u duhu ondje kad se je netko iz svojih kola nagnuo k tebi? Nisi li ti uzeo novce da sebi nabaviš haljine, maslinike, vinograde, ovce i goveda, sluge i sluškinje?

²⁷I zato guba Naamanova neka prione vječno za te i za tvoje potomke!” I ostavi ga, a onaj posta bijel od gube kao snijeg.