Read Biblija (Šarić) 2 o Kraljevima 6 Bible Online

2 o Kraljevima 6 - Biblija (Šarić) bible

2 o Kraljevima 6

¹Jednoga dana rekoše proročki učenici Elizeju: “Eto vidi, prostor koji mi ovdje kod tebe zauzimamo pretijesan nam je!

²Mi ćemo poći na Jordan, tamo ćemo svaki uzeti po gredu i ovdje ćemo sebi napraviti stan.” On odgovori: “Idite samo!”

³A jedan zamoli: “Budi tako dobar i pođi sa svojim slugama!” On odvrati: “Dobro, idem s vama.”

⁴I tako pođe s njima. Kad su bili došli na Jordan, počeše sjeći drva.

⁵Kad je jedan tesao gredu, padne mu željezna sjekira u vodu. On povika i reče: “Joj, gospodaru! Još mi je ona posuđena.”

⁶A čovjek Božji upita: “Kamo je pala?” Onaj mu pokaza mjesto. I on odreza sebi komad drveta, baci ga tamo i učini da sjekira ispliva.

⁷Tada on reče: “Izvadi je van!” I čovjek pruži ruku pa je uze.

⁸Kad je aramejski kralj ratovao protiv Izrćla, učini sa svojim slugama ovaj dogovor: “Na tom i na tom mjestu ćete se utaboriti!”

⁹A Božji čovjek posla kralju Izrćlovu i poruči mu: “čuvaj se da ne prolaziš onim mjestom! Jer su tamo Aramejci u zasjedi.”

¹⁰Izrćlov kralj posla dakle na mjesto koje mu je bio označio Božji čovjek. Svaki put kad bi ga opomenuo, bio je na oprezu. To se je dogodilo više puta.

¹¹Zbog toga se razgnjevi aramejski kralj. On pozva svoje sluge i upita ih: “Biste li mi mogli reći tko se od nas drži uz Izrćlova kralja?”

¹²Jedan od njegovih slugu odgovori: “Nije tako, moj gospodaru i kralju, nego Elizej, prorok u Izrćlu, priopćuje Izrćlovu kralju čak riječi koje govoriš u svojoj spavaonici.”

¹³Tada zapovjedi: “Idite, pogledajte gdje on stanuje, da pošaljem tamo te ga uhvate!” Javiše mu da je u Dotanu.

¹⁴I posla onamo konje i kola, i jaku vojsku. Oni dođoše noću i opkoliše grad.

¹⁵A kad se ujutro diže sluga Božjega čovjeka i iziđe, stajala je oko grada vojska s konjima i kolima. Njegov ga sluga upita: “Jao, gospodaru, što da učinimo?”

¹⁶A on odvrati: “Ne boj se! Jer onih koji su na našoj strani ima više negoli je onih koji su na njihovoj strani.”

¹⁷I pomoli se Elizej: “Gospodine, otvori mu oči, da vidi!” I Gospodin otvori oči sluzi, i on vidje kako je gora oko Elizeja puna ognjenih konja i kola.

¹⁸I kad neprijatelji pođoše protiv njega, pomoli se Elizej Gospodinu: “Udari te ljude sljepoćom!” I udari ih sljepoćom, kako je to bio zamolio Elizej.

¹⁹Nato se okrenu Elizej k njima: “To nije pravi put, i to nije pravi grad. Hajdete za mnom! Ja ću vas odvesti čovjeku kojega tražite.” I odvede ih u Samariju.

²⁰Kad su bili došli u Samariju, pomoli se Elizej: “Otvori im sad oči, da vide!” Gospodin im tada otvori oči i vidješe odjednom da su usred Samarije.

²¹Kad ih ugleda Izrćlov kralj, upita Elizeja: “Oče moj, hoću li ih dati sasjeći?”

²²A on odvrati: “Ne! Zar ćeš sasjeći one što ih nisi zarobio svojim mačem i lukom? Iznesi im jela i pića, neka jedu i piju! Onda neka idu kući svojemu gospodaru!”

²³On im, dakle, zgotovi veliku gozbu i oni su jeli i pili. Tada ih otpusti, i oni se vratiše svom gospodaru. Od toga vremena nisu više upadale aramejske čete u izrćlsku zemlju.

²⁴Nakon nekog vremena skupi Ben Hadad, aramejski kralj, svu svoju vojsku, iziđe pred Samariju i opkoli je.

²⁵Nastade strahovita glad u Samariji. Oni su je opsjedali tako dugo dok nije magareća glava vrijedila osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubljeg izmeta pet šekela srebra.

²⁶Kad je jednom Izrćlov kralj išao po bedemu, povika mu jedna žena: “Pomozi mi, moj gospodaru i kralju!”

²⁷On odvrati: “Ako ti ne pomogne Gospodin, kako ću ti ja pomoći? Možda kojim darom s gumna ili iz tijeska?”

²⁸I kralj je upita: “Što ima?” Ona odgovori: “Ova ovdje žena reče mi: Daj ovamo svoje dijete, da ga danas pojedemo! Moje ćemo dijete pojesti sutra.

²⁹Skuhasmo dakle moje dijete i pojedosmo ga. A kad joj sljedećega dana rekoh: Daj ovamo svoje dijete, da ga pojedemo, tad ona sakri svoje dijete.”

³⁰Kad je kralj čuo ženine riječi, razdre svoje haljine. Kako je išao po bedemu, vidje narod, da je on na golom tijelu nosio pokorničku odjeću.

³¹I on povika: “Neka me kazni Bog kako hoće, ako glava Elizeja, Šafatova sina, još danas ostane na njemu!”

³²Elizej je bio u svojoj kući dok su starješine sjedile kod njega. Tada kralj posla naprijed jednoga čovjeka. Prije nego poslanik stiže k njemu, reče Elizej starješinama: “Eto, on šalje toga krvnika da mi odsiječe glavu! Pazite! čim poslanik dođe, zaključajte vrata i oduprite mu se vratima. Ne čuje li se već za njim udaranje nogu njegova gospodara?”

³³Dok je još govorio s njima, stupi već i kralj pred njega i reče: “Kad Gospodin nanosi takvo zlo, kako ću se još uzdati u Gospodina?”