Read Biblija (Šarić) 2 Ljetopisa 20 Bible Online

2 Ljetopisa 20 - Biblija (Šarić) bible

2 Ljetopisa 20

¹Potom iziđoše u boj protiv Jošafata Moapci i Amonci i s njima jedan dio Meunjana.

²Jošafatu dojaviše: “Preko Crnoga mora ide protiv tebe veliko mnoštvo Aramejaca; oni su već u Haseson Tamaru, to jest En Gediju.”"

³On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodinu i dade oglasiti post po svoj Judinoj zemlji.

⁴Sabraše sa Judejci da zazovu Gospodina. Iz svih gradova Judinih dođoše da traže pomoć kod Gospodina.

⁵Tada stupi Jošafat u Gospodnji Hram, pred novi trijem, među narodnu Judinu općinu i jeruzalemsku,

⁶i pomoli se: “Gospodine, Bože naših otaca! Nisi li ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvima narodâ? U ruci je tvojoj moć i jakost, i nitko ti ne može odoljeti.

⁷Nisi li ti, Bože naš, prognao stanovnike ove zemlje ispred svojega naroda Izrćla i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama?

⁸Oni se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj svetište tvojemu imenu i rekoše:

⁹Ako nas stigne kakva nesreća, rat, kazneni sud, kuga i glad, tad ćemo stupiti pred ovaj Hram i preda te ? jer tvoje ime prebiva u ovom Hramu ? i vapit ćemo k tebi u svojoj nevolji, da nas uslišiš i izbaviš.

¹⁰I sad evo, Amonci i Moapci, i stanovnici gore Seira, kroz čiju zemlju nisi dao proći Izrćlcima kad su išli iz egipatske zemlje, i koje obiđoše, a da ih ne uništiše:

¹¹Evo, oni nam sad vraćaju kad dolaze da nas istjeraju iz tvog posjeda, što si nam ga dao.

¹²O, Bože naš, zar ih ne ćeš kazniti? Mi smo nemoćni pred tim silnim mnoštvom koje ide protiv nas. Ne znamo što bismo činili. Oči su naše uprte u te.”

¹³Tako je tamo stajao sav Juda pred Gospodinom: s djecom, ženama i sinovima.

¹⁴Tada dođe usred narodne općine Gospodnji duh na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, levita iz roda Asafova.

¹⁵On povika: “Slušajte, Judini sinovi i stanovnici Jeruzalema, i ti kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospodin: Ne bojte se, ne plašite se toga velikog mnoštva! Taj boj nije vaša stvar, nego Božja.

¹⁶Iziđite sutra protiv njih! Oni će poći na brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline, istočno od pustinje Jeruela.

¹⁷Ali se vi ne ćete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte kako će vas, Judo i Jeruzaleme, Gospodin izbaviti! Ne bojte se! Ne plašite se! Iziđite sutra protiv njih! Gospodin je s vama.”

¹⁸Tada se Jošafat prignu licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema baciše se ničice pred Gospodinom, da se poklone Gospodinu.

¹⁹Leviti iz Kehatova i Korahova roda stadoše hvaliti Gospodina, Boga Izrćlova, visokim glasom i klicanjem.

²⁰Drugoga jutra rano iziđoše u tekoansku pustinju. Kad su izlazili, stade Jošafat među njih i reče: “čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Pouzdajte se u Gospodina, svojega Boga, pa ćete biti sigurni! Pouzdajte se u svoje proroke pa ćete uspjeti!”

²¹Onda se dogovori s narodom i postavi pjevače koji bi, idući pred naoružanim ratnicima, trebali u slavu Gospodinu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: “Hvalite Gospodina, jer vječno traje njegova dobrota!”

²²čim su bili počeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospodin da ljudi, što su se bili sakrili u zasjedi, dođu na Amonce, Moapce i na dio s gore Seira, koji su bili izišli protiv Judejaca. Oni su bili razbijeni.

²³I okrenuše se Amonci i Moapci protiv stanovnika gore Seira, da ih satru i unište. Kad su bili gotovi sa stanovnicima iz gore Seira, udariše jedni na druge, te se satrše.

²⁴I kad Judejci dođoše na uzvisinu iznad pustinje i pogledaše na mnoštvo, vidješe samo mrtva tjelesa gdje leže po zemlji. Nijedan nije bio umaknuo.

²⁵I Jošafat ode sa svojim ljudima da pokupe plijen. Nađoše svu silu stoke, pokretnina, haljina i dragocjenoga posuđa i uzeše sebi od toga toliko da su jedva mogli odnijeti. Tri su dana bili zaposleni plijenjenjem, tako je velik bio plijen.

²⁶četvrtoga se dana skupiše u Dolini hvalospjeva, jer ondje dadoše hvalu Gospodinu. Zato se zove ono mjesto do dana današnjega Dolina hvalospjeva.

²⁷Svi Judejci i Jeruzalemljani vratiše se tada, s Jošafatom na čelu, puni radosti opet u Jeruzalem, jer ih je bio obradovao Gospodin nad njihovim neprijateljima.

²⁸S harfama, citrama i trubama dođoše u Jeruzalem u Gospodnji Hram.

²⁹Sva kraljevstva zemalja obuze velik strah kad čuše da se Gospodin sam borio s Izrćlovim neprijateljima.

³⁰Otada je vladao mir u kraljevstvu Jošafatovu, jer mu je njegov Bog bio dao mir uokolo.

³¹Tako je vladao Jošafat nad Judom. Bilo mu je trideset i pet godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Njegova se mati zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći.

³²Hodio je posve putem svojega oca Ase, a da ne siđe s njega, i činio je što se sviđalo Gospodinu.

³³Samo uzvisine nisu bile oborene, i narod još nije bio svoje srce upravio k Bogu svojih otaca.

³⁴Ostala Jošafatova povijest, prijašnja i kasnija zapisana je u povijesti Jehua, Hananijeva sina, koja je bila stavljena u knjigu o Izrćlovim kraljevima.

³⁵Potom se združi Jošafat, Judin kralj, s Ahazjom, Izrćlovim kraljem, čiji je rad bio bezbožan.

³⁶On sklopi s njim savez da naprave lađe koje će voziti u Taršiš. I u Esjon-Geberu naprave lađe.

³⁷A Eliezer, Dodavahuov sin iz Mareše, prorokova protiv Jošafata ovako: “Zato što si se združio s Ahazjom, razorit će Gospodin tvoje djelo.” Tako se razbiše lađe i ne mogoše ići u Taršiš.