Read Biblija (Šarić) 2 Ljetopisa 30 Bible Online

2 Ljetopisa 30 - Biblija (Šarić) bible

2 Ljetopisa 30

¹Potom Ezekija posla poslanike k svemu Izrćlu i Judi, i napisa Efrajimu i Manašeu pisma, da dođu u Gospodnji Hram u Jeruzalem kako bi proslavili blagdan Pashe Gospodinu, Bogu Izrćlovu.

²Kralj i njegovi knezovi, i sva narodna skupština, bili su odlučili da održe blagdan Pashe u drugom mjesecu,

³jer ga nisu bili mogli slaviti u propisano vrijeme, budući da se svećenici u propisanom broju nisu bili za to posvetili i narod se još nije bio skupio u Jeruzalem.

⁴Kako se to činilo pravo kralju i svoj općini,

⁵zaključiše da oglase poziv po svemu Izrćlu od Beer Šebe do Dana neka dođu da održe blagdan Pashe Gospodinu, Bogu Izrćlovu. Jer se nije bio više držao uz opće sudjelovanje, kako je to bilo propisano.

⁶I tako odoše glasnici s pismima iz ruke kralja i njegovih knezova po svemu Izrćlu i Judi uokolo i objaviše po kraljevoj zapovijedi: “Sinovi Izrćlovi, vratite se Gospodinu, Bogu Abrahamovu, Izakovu i Izrćlovu, da se on opet obrati k vama, koji ste umakli vlasti asirskih kraljeva i još ste preostali.

⁷Ne budite kao vaši oci i braća, koji su nevjerno radili protiv Gospodina, Boga svojih otaca, tako da ih je predao uništenju, kao što ste i doživjeli!

⁸Ne budite dakle tvrdokorni kao vaši oci, nego pružite ruku Gospodinu i dođite k njegovu Svetištu, što ga je posvetio zauvijek, i služite Gospodinu, svojemu Bogu, da se odvrati od vas njegov žestoki gnjev!

⁹Jer ako se obratite Gospodinu, vaša braća i sinovi naći će milosrđe u onih koji ih odvedoše u ropstvo, tako da se mogu vratiti u ovu zemlju. Jer je Gospodin, vaš Bog, milostiv i milosrdan, i ne će odvratiti svoje milosti od vas ako se obratite k njemu.”

¹⁰I tako su išli glasnici od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji i do Zebuluna. Ali su im se ljudi podsmjehivali i rugali.

¹¹Dođoše u Jeruzalem samo neki ljudi od Ašera, Manašea i Zebuluna.

¹²Naprotiv, upravljala je u Judi ruka Božja, koja im dade u srce da se po Gospodnjoj zapovijedi jednodušno odazovu pozivu kralja i knezova.

¹³I tako se skupi u Jeruzalemu veliko mnoštvo naroda, vrlo mnogobrojna općina, da u drugom mjesecu proslave blagdan Beskvasnih kruhova.

¹⁴Najprije se dadoše na to da uklone žrtvenike u Jeruzalemu; tako isto ukloniše sve kadione žrtvenike i pobacaše ih u kidronsku dolinu."

¹⁵četrnćstoga dana drugog mjeseca zaklaše Pashu. Svećenici i leviti osjetiše se postiđeni, posvetiše se i donesoše žrtve paljenice Gospodnjemu Hramu.

¹⁶Obaviše svoju službu po propisima zakona što su za njih vrijedili, a koje je bio objavio Mojsije, čovjek Božji. Svećenici izliše krv što im je pružiše leviti.

¹⁷Kako se među sakupljenima veoma mnogi nisu bili posvetili, to leviti priskrbiše klanje pashalnih janjaca za svakog onog koji nije bio čist, pa ih zato nije mogao prinijeti Gospodinu.

¹⁸Jer veliko mnoštvo naroda, mnogi iz Efrajima, Manašea, Jisakara i Zebuluna, nisu se bili očistili, nego su jeli Pashu kako nije bilo propisano. Za njih Ezekija uloži zagovor i pomoli se: “Gospodin koji je dobrostiv neka oprosti

¹⁹svakomu koji nastoji tražiti Boga, Gospodina, Boga svojih otaca, makar i ne bio čist, kako se traži za svetinju!”

²⁰I Gospodin usliši Ezekiju i poštedje narod.

²¹Tako su Izrćlovi sinovi, koji su bili u Jeruzalemu, svetkovali blagdan Beskvasnih kruhova sedam dana u velikom veselju, i leviti i svećenici pjevali su uz pratnju glazbala svaki dan hvalospjeve u slavu Gospodinu.

²²Pritom je Ezekija ljubazno razgovarao sa svim levitima, koji se tako revnima pokazaše u Gospodnjoj službi. Sedam dana održavale su se blagdanske žrtvene gozbe, nakon što je bila prinesena žrtva pričesnica, i slavilo se Gospodina, Boga otaca.

²³Sva skupština odluči svetkovati još daljnjih sedam dana, i tako su svetkovali još sedam dana blagdan radosti.

²⁴A Ezekija, Judin kralj, bio je darovao skupštini tisuću junaca i sedam tisuća ovaca. Isto tako su bili glavari općine poslali na dar tisuću junaca i deset tisuća ovaca. Tad su se bili svećenici posvetili u velikom broju.

²⁵I tako se proveseli sva Judina općina, svećenici, leviti i sve mnoštvo onih koji su bili došli iz Izrćla, i stranci koji su bili došli iz raznih dijelova Izrćla ili su stanovali u Judinoj zemlji.

²⁶Veliko veselje vladalo je u Jeruzalemu, jer od vremena Salomona, Davidova sina, Izrćlova kralja, nije takvo što bilo u Jeruzalemu.

²⁷A tada se digoše levitski svećenici i blagosloviše narod. Glas im je bio uslišan i njihova je molitva doprla do neba, do njegova svetog prebivališta.