Read Biblija (Šarić) Nehemija 2 Bible Online

Nehemija 2 - Biblija (Šarić) bible

Nehemija 2

¹Bilo je mjeseca nisana godine dvadesete vladavine kralja Artakserksa. Pred kraljem je stajalo vino. Ja uzeh vino i pružih ga kralju. Ne htjedoh da on opazi da sam žalostan.

²Ali me kralj upita: “Zašto ti je lice tako žalosno kad nisi bolestan? Sigurno imaš kakvu brigu na srcu.” Ja se vrlo uplaših

³i odgovorih kralju: “Da je živ kralj dovijeka! Kako ne bih bio žalostan kad je grad u kojem su grobovi mojih otaca opustošen i kad su njegova vrata ognjem spaljena!”

⁴Kralj me upita: “Imaš li kakvu molbu?” Tada se pomolih nebeskomu Bogu

⁵i odgovorih kralju: “Ako misli kralj da je dobro i ako ti je mio tvoj sluga, pošalji me u Judeju, u grad u kojem su grobovi mojih otaca, da ga opet sagradim!”

⁶A kralj i njegova žena, što je sjedila do njega, upitaše me: “Kako bi dugo trajao tvoj put? Kad ćeš opet doći?” I pristade kralj i pusti me da idem. Ja mu kazah vrijeme

⁷i onda rekoh kralju: “Ako je kralju milo, neka mi da popratno pismo za namjesnike s one strane rijeke, da me puste proći dok ne dođem u Judeju

⁸i pismo za Asafa, kraljevskog čuvara šume, da mi da drva da napravim vrata za tvrđavu, za Hram, za gradski zid i za kuću u koju ću ući.” I to mi kralj dade jer je milostiva ruka mojega Boga bila nada mnom.

⁹Kad dođoh k namjesnicima s one strane rijeke, predadoh im kraljevska popratna pisma. A kralj posla sa mnom stotnike i konjanike.

¹⁰Kad to čuše Sanbalat, Horonjanin, i Tobija, sluga Amonac, bilo im je vrlo mrsko da je došao netko da se pobrine za dobro Izrćlove djece.

¹¹Kad sam bio stigao u Jeruzalem, pričekah ondje tri dana.

¹²Tada ustadoh noću s nekoliko ljudi, a da ne kazah nikomu što mi je moj Bog nadahnuo da učinim za Jeruzalem. I ne imadoh nikakve životinje uza se osim životinje na kojoj sam jahao.

¹³Tako iziđoh noću na dolinska vrata uz zmajevski izvor prema gnojnim vratima. Pritom razgledah jeruzalemski zid koji je ležao u ruševinama i njegova vrata koja su bila spaljena ognjem.

¹⁴Onda odjahah dalje k izvorskim vratima i kraljevskom jezeru. Tamo nije više bilo mjesta da prođe životinja na kojoj sam sjedio.

¹⁵Zato sam još noću jahao dolinom i dalje razgledavao zidine. Kad sam bio opet došao k dolinskim vratima, vratih se kući.

¹⁶A predstojnici nisu znali kamo sam bio išao i što sam bio radio. Jer do tada nisam bio ništa rekao ni Judejcima, ni svećenicima, ni knezovima, ni predstojnicima, ni drugima, koji su morali biti zaposleni na gradnji.

¹⁷A sada im rekoh: “Vidite nevolju u kojoj se nalazimo. Jeruzalem leži u ruševinama, njegova su vrata spaljena. Hajdemo opet zidati jeruzalemski zid da više ne budemo na porugu.”

¹⁸Tada im kazah kako je milostivo bila nada mnom ruka moga Boga i što mi je bio rekao kralj. Onda mi rekoše: “Hajdemo zidati!” I odvažno staviše ruku na dobro djelo.

¹⁹Kad to čuše Sanbalat, Horonac, i Tobija, sluga Amonac, i Arapin Gešem, rugali su nam se, podsmjehivali nam se i prijetili nam: “Što to radite? Da se ne ćete opet pobuniti protiv kralja?”

²⁰Ja im odgovorih: “Bog nebeski će dati pa ćemo uspjeti. A mi, njegove sluge, ostadosmo i zidamo. Vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu.”