Read Biblija (Šarić) Nehemija 9 Bible Online

Nehemija 9 - Biblija (Šarić) bible

Nehemija 9

¹Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izrćlovi sinovi posteći i u kostrijeti i s prahom na glavama.

²Nakon što su se čistoplemenski Izrćlovi sinovi bili odvojili od svih tuđinaca, pristupiše i priznaše svoje grijehe i opačine svojih otaca.

³Tada se čitalo na mjestu na kojem su stajali, iz knjige Zakona Gospodina, njihova Boga, tri sata. Onda, klanjajući se Gospodinu, svom Bogu, kajali su se tri sata.

⁴Nato leviti Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani stupiše na povišeno mjesto i zazvaše velikim glasom Gospodina, svojega Boga.

⁵I leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja izgovarali su ovu molitvu: “Ustanite, hvalite Gospodina, svojega Boga, odvijeka dovijeka! Neka se slavi tvoje slavno ime, uzvišeno iznad svake slave i časti!

⁶(I reče Ezra): Ti si jedini Gospodin! Ti si koji si stvorio nebo, nebo nad nebesima sa svom njegovom vojskom, zemlju i sve što je na njoj mora sa svim što živi u njima. Svemu tomu daješ ti život. Tebi se klanja nebeska vojska.

⁷Ti si, Gospodine, Bog koji si izabrao Abrama i izveo ga iz Ura u Kaldeji i dao mu ime Abraham.

⁸Ti si pronašao da je njegovo srce vjerno prema tebi i sklopio si s njim savez da ćeš dati njegovim potomcima zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana. I ti si držao svoju riječ; jer ti si vjeran. "

⁹Ti si vidio nevolju naših otaca u Egiptu, čuo si njihovo zapomaganje na Crvenom moru.

¹⁰Ti si činio znake i čudesa na faraonu, na svim njegovim slugama i na svem narodu njegove zemlje. Jer si znao da su obijesno postupali s njima. Tako si stekao sebi ime, tako veliko kao što je danas.

¹¹Ti si razdijelio more pred njima te prijeđoše posred mora suhim putem. A njihove progonitelje bacio u dubinu kao kamen u silne vode.

¹²Danju si ih vodio stupom od oblaka, a noću ognjenim stupom da im rasvijetliš put kojim su išli.

¹³Tada si sišao dolje na Sinaj, govorio si s njima s neba i dao si im pravedne zakone, pouzdane naputke, dobre uredbe i zapovijedi.

¹⁴Ti si im objavio svoju svetu subotu i dao si im, preko svojega sluge Mojsija, zapovijedi, odredbe i zakone.

¹⁵Dao si im kruh s neba kad su bili gladni i vodu iz stijene kad su bili žedni. Zapovjedio si im da uđu i zaposjednu zemlju za koju si bio na zakletvu podigao svoju ruku da ćeš im je dati.

¹⁶Ali oni, naši oci, radili su drsko, bili su tvrdokorni i nisu slušali tvojih zapovijedi.

¹⁷Ne htjedoše slušati i nisu se spominjali tvojih čudesa, što si ih činio za njih. Oni postaše tvrdoglavi, izabraše sebi poglavara i htjedoše se vratiti u Egipat, u ropstvo. Ali ti si Bog koji oprašta, milostiv i milosrdan, strpljiv i bogat dobrotom. Nisi ih ostavio.

¹⁸Štoviše, kad oni napraviše sebi liveno tele i kad rekoše: Ovo je tvoj Bog koji te izveo iz Egipta ? kad počiniše velike hule ?

¹⁹u prebogatom svom milosrđu nisi ih ostavio u pustinji. Stup od oblaka nije od njih odstupao da ih vodi putem danju, niti ognjeni stup da im noću osvjetljuje put kojim su trebali ići.

²⁰Dao si im svoj dobri duh da ih poučava. Nisi uskratio svoje mane od njihovih usta i vode si im dao u njihovoj žeđi.

²¹četrdeset godina opskrbljivao si ih u pustinji. Nisu trpjeli nikakve oskudice. Njihove haljine ne ostarješe, i njihove noge ne otekoše.

²²Dao si im kraljevstva i narode i odredio si svakomu njegovo područje. Oni zaposjedoše Sihon, zemlju hešbonskoga kralja i zemlju Oga, bašanskoga kralja.

²³Njihovu si djecu umnožio kao nebeske zvijezde i uveo si ih u zemlju za koju si bio rekao njihovim ocima da će ući u nju i uzeti je u posjed.

²⁴Njihova djeca dođoše i zaposjedoše zemlju. Pred njima si oborio stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u njihove ruke kraljeve i narode zemlje, da čine s njima što ih je volja.

²⁵Dobiše tvrde gradove i rodnu zemlju, zaposješe mnoge kuće, pune svakoga dobra, iskopane studence, vinograde, maslinike i voćke. Jeli su i nasitiše se i ojačaše, i plivali su u punini tvojih dobara.

²⁶Ali oni postaše uporni u zlu, pobuniše se protiv tebe i okrenuše leđa tvojemu Zakonu. Pobiše tvoje proroke, koji su ih opominjali, da ih obrate k tebi, i počiniše velike hule.

²⁷Zato si ih davao u ruke njihovim neprijateljima, da ih oni pritisnu. A kad bi tad u svojoj nevolji povikali tebi, ti si ih uslišio s neba. Davao si im, u velikom svome milosrđu, spasitelje koji bi ih izbavljali iz ruku njihovih neprijatelja.

²⁸A čim bi otpočinuli, opet su činili zlo pred tobom. Tada si ih prepuštao ruci njihovih neprijatelja, i oni su im vladali. Oni bi tad ponovno povikali k tebi, i ti si ih uslišio s neba i često ih izbavljao u velikom svome milosrđu.

²⁹Opominjao si ih ozbiljno, da ih obratiš k svojemu Zakonu. Ali oni ostadoše prkosni, ne poslušaše tvojih zapovijedi, i griješili su protiv tvojih zakona, po kojima živi onaj koji ih vrši. Oni ti uporno pokazaše leđa, bili su prkosna srca i nisu slušali.

³⁰Trpio si ih mnoge godine i opominjao ih svojim duhom preko svojih proroka. Ali ne poslušaše. Tada si ih dao u ruke narodima zemalja.

³¹Ali u prevelikom svom milosrđu nisi dao da posve propadnu. Nisi ih ostavio, jer si Bog milostiv i milosrdan.

³²I sada, Bože naš, veliki, jaki, strašni Bože, koji čuvaš premilostivi Savez, nemoj da je malo pred tobom sva ta muka koja snađe nas, naše kraljeve, naše knezove, naše svećenike, naše proroke, naše oce i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva do danas!

³³Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo; jer si ti bio vjeran, a mi smo bezbožno radili. "

³⁴Ni naši kraljevi, knezovi, svećenici i oci nisu se držali tvojega Zakona, nisu marili za tvoje zapovijedi i opomene koje si im davao.

³⁵U svome kraljevstvu i u punini dobara što si im ih dao, u prostranoj i rodnoj zemlji koju si im pridijelio, nisu ti služili i nisu se odvratili od svojih zlih djela.

³⁶Zato smo danas robovi. U zemlji koju si dao našim ocima, da uživaju njezine plodove i dobra, eto u njoj smo mi danas robovi.

³⁷Njezin bogati prihod pripada sada kraljevima koje si postavio nad nama za naše grijehe. Oni gospodare nad našim tjelesima i nad našom stokom po svojoj volji, i tako smo mi u velikoj nevolji.”