Read Biblija (Šarić) Izlazak 9 Bible Online

Izlazak 9 - Biblija (Šarić) bible

Izlazak 9

¹Sad zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Idi k faraonu i zapovjedi mu: Ovako govori Gospodin, Bog Hebrejâ: Pusti moj narod, da mi služi!

²Ako ga ne htjedneš pustiti i još ga dulje budeš zadržavao,

³Gospodnja će ruka ošinuti tvoju stoku u polju, konje, magarce, deve, goveda i ovce veoma teškom kugom.

⁴A Gospodin će razlikovati izrćlsku stoku od egipatske stoke, tako da od svega što pripada sinovima Izrćlovim ne će poginuti ni jedan komad.”

⁵Gospodin odredi i rok, kad reče: “Sutra će već Gospodin učiniti da to dođe na zemlju.”

⁶Sljedećeg dana učini to Gospodin doista: Sva stoka uginu. Od izrćlske stoke ne uginu ipak ni jedan komad.

⁷Kad se faraon raspita, izađe na vidjelo da od izrćlske stoke ne uginu ni jedan komad. Ipak faraonovo srce ostade tvrdo, i on ne pusti naroda.

⁸Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju i Aronu: “Uzmite pune pregršti pepela iz peći! Neka ga Mojsije pred faraonovim očima razaspe prema nebu!

⁹I postat će on sitan prah po svoj egipatskoj zemlji, a od njega će nastati mjehuri što će se pretvarati u čireve na ljudima i na stoci po svoj egipatskoj zemlji.”

¹⁰Oni uzeše pepela iz peći i stupiše pred faraona, i Mojsije ga razasu prema nebu. I nastadoše mjehuri, što se provališe u čireve na ljudima i na stoci.

¹¹A čarobnjaci se ne mogoše pokazati pred Mojsijem od čireva, jer su se mjehuri bili pojavili na čarobnjacima, kao na svim Egipćanima.

¹²Ipak Gospodin otvrdnu srce faraonu, i on ih ne posluša, kao što je bio Gospodin unaprijed kazao Mojsiju.

¹³Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Stupi sutra rano pred faraona i reci mu: Ovako govori Gospodin, Bog Hebreja: Pusti moj narod, da mi služi!

¹⁴Jer ću ovaj put učiniti da dođu sva moja zla na tebe, na tvoje sluge i narod, da spoznaš da nitko nije na svoj zemlji kao ja.

¹⁵Premda sam već dosad bio mogao pružiti ruku i tebe s tvojim narodom udariti kugom, da te više ne bude na zemlji,

¹⁶ostavio sam te ipak namjerno na životu, da osjetiš moju moć i da se moje ime slavi po svoj zemlji.

¹⁷Ako još dalje budeš zadržavao moj narod i ako ga ne pustiš,

¹⁸ja ću sutra u ovo doba pustiti veoma tešku tuču, kakve nije bilo u Egiptu od onoga dana kad postade do danas.

¹⁹Pošalji dakle i skupi na sigurno svoju stoku i sve što imaš u polju! Svi ljudi i životinje, što se zateknu u polju i ne zaklone se pod krov, izginut će kad padne tuča na njih.”

²⁰Tko se od faraonovih slugu pobojao Gospodnje prijetnje, skupi svoju družinu i svoju stoku u kuće na sigurno.

²¹A tko nije mario za Gospodnju prijetnju, ostavi svoju družinu i svoju stoku u polju.

²²Gospodin dakle zapovjedi Mojsiju: “Pruži svoju ruku prema nebu, da po svoj egipatskoj zemlji padne tuča na ljude i na stoku i na sve bilje po polju u egipatskoj zemlji.”

²³I Mojsije pruži svoj štap prema nebu, i Gospodin pusti gromove i tuču. Munje su padale na zemlju, i Gospodin je pustio da se obori tuča na egipatsku zemlju.

²⁴Padala je tuča, i munje su se neprestano miješale s tučom; bilo je tako strašno kako nije još nitko nikada doživio u egipatskoj zemlji otkad su u njoj nastanjeni ljudi."

²⁵Tuča potuče sve po svoj egipatskoj zemlji, što je bilo u polju, od čovjeka do životinje. I uništi tuča sve bilje po polju i polomi sve drveće.

²⁶Samo u gošenskoj zemlji, gdje su prebivali Izrćlovi sinovi, ne pade tuča.

²⁷Tada posla faraon i dozva Mojsija i Arona i reče im: “Sagriješih ovaj put, Gospodin je u pravu. A ja i moj narod krivi smo.

²⁸Pomolite se Gospodinu! Više je nego dosta toga strašnoga groma i tuče. Pustit ću vas! Ne trebate više ovdje ostati.”

²⁹Mojsije mu odgovori: “čim izađem u grad, raširit ću svoje ruke Gospodinu. Tada će prestati gromovi i ne će više padati tuča, da spoznaš da je zemlja Gospodnja.

³⁰Ali znam dobro da se vi, ti i tvoje sluge, još ne bojite Gospodina Boga.”

³¹Tako propade lan i ječam. Jer je ječam bio već u klasu i lan u cvijetu.

³²A pšenica i raž ne propadoše jer poslije dolaze.

³³Mojsije dakle ode od faraona van u grad i raširi svoje ruke Gospodinu. Tada prestadoše gromovi i tuča. I dažd nije više padao na zemlju.

³⁴Kad vidje faraon da prestadoše dažd, tuča i gromovi, ustraje u svojemu grijehu i otvrdnu svoje srce, on kao i njegove sluge.

³⁵Srce faraonovo ostade tvrdo, i on ne pusti Izrćlove sinove, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin preko Mojsija.