Read Biblija (Šarić) Job 30 Bible Online

Job 30 - Biblija (Šarić) bible

Job 30

¹A sada me ljudi ismijavaju, oni koji su danima mlađi od mene, čije ovce ne bih bio stavio sa psima svojega stada.

²A na što bi mi i bila snaga njihovih ruku? Sav im je mozak ispijen.

³Od oskudice i gladi istrošeni su, jer glođu suhu zemlju; pusta pustinja je njihova mati. "

⁴Oni beru lobodu po pustarama i smrekovo korijenje za hranu.

⁵Iz naroda ih izgone, viču na njih kao na lupeže.

⁶Po stražnjim uvalama moraju stanovati, po jamama u zemlji i u klisurama.

⁷Riču po grmovima, skupljaju se među trnjem.

⁸Trulo smeće, gadan skot, bičem istjerani iz zemlje.

⁹I njima sam sada postao poruga i služim im kao poslovica.

¹⁰Gadim im se i ne ustručavaju se pljuvati mi u lice.

¹¹Jer je On odriješio konop mojega šatora i oborio me, zato i oni pustiše svoje uzde protiv mene.

¹²Zdesna ustaje rulja, gurne mi noge, iskopa putove protiv mene, da me upropasti.

¹³Raskopaše moje putove, idu da me unište, i nikoga nema da ih zaustavi.

¹⁴Kao kroz širok prokop naviru, pustošeći navaljuju.

¹⁵Strahote obaraju na me, kao u vihoru on raznosi moju sreću, prolazi moj spas kao oblak.

¹⁶I sada se u meni izjeda moja duša, stigoše me dani nevolje.

¹⁷Noću me probada u kostima, ne miruju muke što me grizu.

¹⁸Svemoć je pokvarila moje odijelo i steže kao ogrlica košulje.

¹⁹On me je gurnuo u blato, postao sam kao prah i pepeo.

²⁰Vičem k tebi, ali ti me ne slušaš; prestanem li, tad snuješ planove protiv mene. "

²¹U ljuta si mi se neprijatelja pretvorio, udaraš me teškom _x001A_akom.

²²U vihoru dižeš me visoko, goniš me; u peći munja uzdrmaš me. "

²³Jest, znam: u smrt me hoćeš goniti, u mjesto gdje se skupljaju svi živi.

²⁴Ali ne pruža li se pri padu ruka, i ne viče li se u potrebi za pomoć?

²⁵Zaista, plakao sam ako je drugima bilo zlo; srce me je boljelo za siromahom. "

²⁶Nadao sam se sreći, ali je došlo zlo; čekao sam svjetlost, a došla je tama. "

²⁷Puši se u meni bez prestanka, snađoše me dani muke.

²⁸Tužan, bez sunca, vučem se okolo, dignem se i vičem pred svima.

²⁹čagljevima postadoh brat i drug nojevima.

³⁰Crna se koža s mene guli, moje kosti plamte u groznici.

³¹Citara se moja pretvorila u pjesmu tužaljku, moja frula u gorko jecanje.