Read Biblija (Šarić) Job 31 Bible Online

Job 31 - Biblija (Šarić) bible

Job 31

¹Savez sam sklopio sa svojim očima pa kako bih onda gledao za djevojkom?

²Što bi mi bio gore dio od Boga, kakva baština od Svemogućega u nebu?

³Ne ide li zlikovca nevolja i grješnika nesreća?

⁴Ne pazi li on na moje putove, ne broji li sve moje korake?

⁵Ako sam općio s lašcima, i ako je moja noga hitjela za prevarom,

⁶neka me izmjeri na pravoj vagi: Bog će upoznati moju nedužnost!

⁷Ako je moj korak zašao s puta, ako je moje srce pošlo za mojim očima, ako je za moje ruke prionula kakva ljaga,

⁸neka što ja posijem, drugi pojede, neka se iskorijeni što mi iznikne!

⁹Ako se moje srce dalo zaludjeti od žene, ako sam vrebao na vratima svojega susjeda,

¹⁰neka drugomu melje moja žena, neka se kakav stranac k njoj pridruži!

¹¹Jer to bi bila sramota, opačina, kojoj treba suditi.

¹²To bi bio požar koji proždire do uništenja i iskorjenjuje sve moje imanje.

¹³Ako sam prezreo pravo svoga sluge, svoje sluškinje, kad su raspravljali sa mnom,

¹⁴što da učinim kad se Bog diže? Kad on potražuje, što da mu se odvrati?

¹⁵Nije li u majčinoj utrobi moj Stvoritelj stvorio i njega? Nije li nas obojicu on isti sazdao u majčinu krilu?

¹⁶Ako sam odbio želju siromasima i dao da venu oči udovici,

¹⁷i ako sam svoj zalogaj sam jeo, i nije sirota uzela od toga svoj dio

¹⁸? a ja sam je kao otac odgajao od mladosti, od krila svoje majke vodio sam je,

¹⁹ako sam vidio ostavljene bez odjeće i siromaha bez pokrivala,

²⁰i nisu mi zahvaljivala njegova bedra jer ga je ugrijalo runo mojih ovaca,

²¹ako sam ikada zamahnuo rukom na sirote, jer na vratima nađoh svoju pomoć,

²²onda neka mi ispadne rame iz pleća, i moja ruka neka se otkine iz zglobova:

²³Jer bi mi strašan bio kazneni sud Božji; kad bi on ustao, ne bih odolio. "

²⁴Ako sam polagao u zlato svoje nade i čistome zlatu govorio: uzdanje moje,

²⁵ako sam se veselio što mi je posjed velik i što je već toliko stekla moja ruka,

²⁶ako sam gledao sunce kako sja i mjesec kako ponosit hodi,

²⁷ako se moje srce dalo potajno zaludjeti i ja mu poslao poljubac,

²⁸i to bi bila krivnja koju treba suditi, jer sam zanijekao Boga u visini!

²⁹Nisam se radovao padu svojega neprijatelja, i nisam se veselio kad bi ga zadesila nesreća; "

³⁰nikada ne dadoh svojim ustima da sagriješe tražeći njegov život s proklinjanjem.

³¹Zaista, moji suvremenici priznaše: “Tko se ne nasiti od njegova jela?”

³²Stranac nije trebao vani noćiti; vrata su moja putniku bila otvorena. "

³³Ako sam, kao što čine ljudi, tajio svoje grijehe i krio svoju krivnju u njedrima svojim,

³⁴jer sam se plašio velikoga mnoštva i bojao se prezira rodbine, onda bih zašutio i ne bih išao pred vrata.

³⁵O, da bi me tko slušao! Ovdje je moj potpis! Svemogući neka mi odgovori! Tužba je mojih pravnih protivnika postavljena.

³⁶Zaista, ja bih je uzeo na svoje rame i svezao bih je sebi kao častan vijenac.

³⁷Kazao bih mu broj koraka, kao knez pristupio bih k njemu.

³⁸Ako je moja njiva vikala na me, i ujedno njezine brazde plakale,

³⁹ako sam jeo njezin plod bez plaćanja i ražalostio njezina gospodara ?

⁴⁰umjesto pšenice neka mi rodi trnje, mjesto ječma kukolj! Završeni su Jobovi govori.