Read Biblija (Šarić) Job 9 Bible Online

Job 9 - Biblija (Šarić) bible

Job 9

¹Nato odvrati Job:

²Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti pravedan pred Bogom?! "

³Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne bi mu mogao odvratiti ni tisuće na jedno.

⁴Mudar je srcem i silan snagom. Tko se njemu opro i bio sretan?

⁵On premješta gore: one to ni ne opaze; prevrće ih u svom gnjevu. "

⁶On pokreće zemlju s njezina mjesta da joj se svi temelji drmaju.

⁷On zapovjedi suncu: ono ne izlazi; on stavlja svoj pečat na zvijezde; "

⁸on sam razapinje nebo i korača po morskim valovima; "

⁹on je stvorio zvijezde: medvjeda, štape, vlašiće i zvijezde juga; "

¹⁰on čini djela velika i nedokučiva, i divna, kojima nema broja.

¹¹Ide li pokraj mene, ja to ne opazim; prođe li mimo mene, ja to ne primijetim. "

¹²Ugrabi li, tko će mu to zabraniti? Tko će mu reći: Što to radiš?

¹³Nitko ne može Božju srdžbu odagnati; pod njim se zgrbe Rahabovi pomoćnici. "

¹⁴Pa kako bih mu ja odgovarao i birao riječi protiv njega?

¹⁵Da sam i pravedan, ne bih mu ipak mogao ništa odvratiti; trebam se moliti svojemu sucu, "

¹⁶zovnuti ga da mi se odazove. Još ne mogu vjerovati da je čuo moj glas.

¹⁷U vihoru me napao i zadao mi mnoge rane ni zbog čega.

¹⁸Nije mi dao da odahnem jer me je zasitio gorčinama.

¹⁹Pita li se za jakost, on je najjači; pita li se za pravdu, tko će mi svjedočiti? "

²⁰Da se opravdavam, osudit će me moja usta; da sam nedužan, pokazat će da sam kriv. "

²¹Ako sam nedužan, ne ću znati za to, omrznuo mi je život.

²²Svejedno, zato kažem slobodno: pravoga i krivoga on potire.

²³Kada on iznenada usmrti bičem, tada se nasmije očajanju nedužnih.

²⁴Zemlja se dala u ruke zlikovcu; njezinim gospodarima zatvara rukom oči; ako ne on, tko onda?! "

²⁵Brže od teklića hrle moji dani; bježe, a ne vide sreće. "

²⁶Otiskuju se kao brze lađe, kao orao kad pada na plijen.

²⁷Reknem li: Zaboravit ću svoj jad, promijenit ću svoj izgled i biti vedar,

²⁸uhvati me opet moja muka; znam da me ne ćeš opravdati. "

²⁹Moram napokon biti kriv, zašto bih se mučio uzalud?

³⁰I da se operem snijegom i da ruke oribam lužinom,

³¹ti bi me ipak zamočio u jamu, te bi mi se gadila sama moja haljina.

³²Jer on nije čovjek kao ja, da mu odgovaram, da idem s njim na sud.

³³O, kad bi bio koji sudac među nama koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu,

³⁴koji bi odmaknuo od mene njegov prut, da me više ne plaši strah od njega!

³⁵Tada bih govorio i ne bih ga se bojao; a ovako ne znam sobom vladati. "