Read Biblija (Šarić) Propovjednik 3 Bible Online

Propovjednik 3 - Biblija (Šarić) bible

Propovjednik 3

¹Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom.

²Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se čupa posađeno;"

³vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se obara, i vrijeme kad se gradi;"

⁴vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme igranja;"

⁵vrijeme kad se baca kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se rastaje;"

⁶vrijeme kad se traži, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se čuva, i vrijeme kad se razbacuje;"

⁷vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se šiva; vrijeme kad se šuti, i vrijeme kad se govori;"

⁸vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme rata, i vrijeme mira. "

⁹Što koristi dakle čovjeku koji se trudi sva njegova muka?

¹⁰Vidjeh nevolju koju Bog naprti ljudima, da se muče oko nje.

¹¹On čini sve lijepo u svoje vrijeme. I svijet je on predao njihovu istražujućem duhu, ali tako da ne može čovjek djelo što ga stvori Bog dokučiti od početka do svršetka.

¹²Spoznadoh: Ništa bolje nema za njih nego da se vesele i uživaju u životu.

¹³A i da čovjek jede i pije, i uživa život uza svu svoju muku, dar je to Božji.

¹⁴Spoznadoh: Sve što stvori Bog, traje vječno. Ne može se tomu ništa dodati, ništa od toga oduzeti. Bog je to uredio da bi ga se čovjek bojao.

¹⁵Što jest, to je već davno bilo. Što će biti, to je već odavna bilo. Što je prošlo, Bog opet donosi.

¹⁶Još nešto vidjeh pod nebom: umjesto prava ? tu je vladala bezbožnost; umjesto pravednosti ? tu je vladala prijevara."

¹⁷I ovako rekoh u svom srcu: Bog će suditi pobožnome kao bezbožniku. Jer on je vrijeme postavio za svako osnivanje i djelovanje.

¹⁸Ovako rekoh u svom srcu: Takvo je čovječje biće, da ih Bog iskušava te spoznaju da su kao stoka, jest, oni sami.

¹⁹Jer je sudbina ljudi i sudbina životinja jednaka sudbina. Kako umiru jedni, tako umiru drugi: isti dah imaju svi. Ništa ne nadvisuje čovjek životinju, jer je sve taština!

²⁰Sve ide na jedno mjesto. Sve je postalo od praha. Sve se u prah vraća.

²¹Tko zna uspinje li se životni dah čovjeka, ide li životni dah životinje u zemlju?

²²Tako vidjeh da ništa nema bolje čovjek nego da se veseli svojim djelima. To je njegova plaća. Jer tko će mu dati da sudjeluje u onom što će biti poslije njega?