Read Biblija (Šarić) Izaija 13 Bible Online

Izaija 13 - Biblija (Šarić) bible

Izaija 13

¹Osuda nad Babilonom koju je Izaija, Amosov sin, primio u viđenju.

²Podignite zastavu na goletnoj gori! Vičite im iza glasa! Mašite rukom, neka uđu na vrata silnika!

³”Ja sam sam zapovjedio svojim posvećenima, pozvao sam na sud svojega gnjeva također svoje junake, koji se ponosno raduju.”

⁴čuj viku na gorama kao od mnogoga naroda! čuj buku od kraljevstavâ, od skupljenih naroda! Gospodin nad vojskama pregledava vojsku.

⁵Dolaze iz daleke zemlje, s kraja neba: Gospodin i oruđa njegove srdžbe, da pohara svu zemlju.

⁶Jaučite, jer je blizu Gospodnji dan! Dolazi kao munja od Svemogućega.

⁷Zato malakšu sve ruke, očajava svako čovječje srce.

⁸Oni su smeteni. Grčevi ih i bolovi napadaju. Svijaju se kao žena rodilja. Jedan se koči na drugoga. Od plamenoga rumenila žare se njihova lica.

⁹Evo, Gospodnji dan dolazi, bez milosrđa, pun jarosti i gnjeva, da obrati zemlju u pustoš, da grješnike na njoj uništi.

¹⁰Zvijezde nebeske i zvjezdane prilike zaustavljaju svjetlost. Sunce se mrači kad izlazi, i mjesec ne blista više u svom sjaju.

¹¹”Pohađam na svijetu zloću, na bezbožnicima njihovo bezakonje. Ukidam razmetanje oholih, obaram ponos silnih.

¹²činim rjeđima ljude nego zlato, rjeđima smrtnike nego ofirsko zlato.

¹³Zato puštam da se nebo potrese. Zemlja se pokreće sa svoga mjesta od jarosti Gospodina nad vojskama, u dan kad se raspali njegov gnjev.

¹⁴Kao preplašene srne, kao ovce koje nitko ne sabire, tako hrle dalje, svaki k svojemu narodu. Svaki bježi k svojoj kući.

¹⁵Koga se god stigne, biva usmrćen. Tko se god uhvati, pada od mača.

¹⁶Djeca bivaju razmrskana na njihove oči, kuće oplijenjene, žene osramoćene.

¹⁷Evo, ja podižem na njih Medijce, koji ne mare za srebro, koji se ne obraduju zlatu.

¹⁸Njihovi lukovi obaraju mladiće. S plodom u utrobi nemaju milosrđa. Njihovo oko nema smilovanja prema djeci.

¹⁹Babilonu, uresu kraljevstava, ponosnome sjaju Kaldejaca, dogodit će se kao Sodomi i Gomori kad ih je Bog razrušio iz temelja.

²⁰Ne će više biti naseljen dovijeka, niti nastanjen od koljena do koljena. Ne će Arapin razapeti šator i tamo sjedati.

²¹Tamo prebivaju pustinjske životinje. Sove napunjaju kuće. Stanuju nojevi. Aveti sad tamo plešu.

²²Hijene zavijaju u palačama, čagljevi u dvorima veselja. Blizu je njegov kraj. Ne protežu se njegovi dani.”