Read Biblija (Šarić) Izaija 26 Bible Online

Izaija 26 - Biblija (Šarić) bible

Izaija 26

¹U onaj će se dan u Judinoj zemlji pjevati ova pjesma: “Imamo tvrd grad: on nam je postavio spasenje na zidove i nasipe.

²Otvorite vrata da uđe pravedni narod, koji čuva vjernost!

³čvrsta je njegova svijest. Dat ćeš mu trajno spasenje jer se uzda u tebe.

⁴Uzdajte se u Gospodina dovijeka! Jer je Gospodin, Svemogući, vječna stijena.

⁵Jer je ponizio stanovnike na visini, visoki grad. Ponizio ga je, do zemlje ga je ponizio, oborio ga je u prah.

⁶Sad ga gazi noga, noga bijednika, korak nevoljnih.

⁷Staza je pravednikova prava. Poravnao si put pravedniku.

⁸I na stazi tvojih sudova čekali smo te, Gospodine! Za tvojim imenom, za tvojom hvalom čezne naša duša.

⁹Moja duša čezne za tobom u noći. Moj te duh traži u mojoj nutrini. Kada tvoji sudovi pogađaju zemlju, tada se uče pravednosti stanovnici svijeta.

¹⁰Ako li se pomiluje bezbožnik, ne nauči se nikada pravednosti. U zemlji pravednosti ostaje on zlikovac i ne vidi ništa od Gospodnjega veličanstva.

¹¹Gospodine, ruka je tvoja visoko podignuta: oni to ne vide. Vidjet će i posramit će se zbog tvoje revnosti za tvoj narod. Oganj gnjeva, što je pripravljen tvojim protivnicima, proždrijet će ih.

¹²Gospodine, nama ćeš dati mir. Jer što se dogodilo na nama, ti si učinio.

¹³Gospodine, Bože naš! Vladali su nad nama drugi gospodari osim tebe, ali mi slavimo samo tvoje ime.

¹⁴Mrtvi ne će više živjeti, sjene ne će opet ustati. Zato si ih ti pohodio i uništio, i zatro svaki njihov spomen.

¹⁵Umnožio si narod, Gospodine, umnožio si narod, sebe si proslavio, sve si granice zemlje proširio.

¹⁶Gospodine, u nevolji su te tražili. Pokorno su molili kada ih je zadesila tvoja kazna.

¹⁷Kao što se previja mati pred porodom i viče od svojih bolova, tako smo bili mi pred tobom, Gospodine:

¹⁸Išli smo trudni, ležali smo u bolovima, a kad smo rodili, bio je to ? vjetar. Nismo dali spasenja zemlji. Nije bio rođen zemaljski stanovnik.

¹⁹Ali žive tvoji mrtvi. Moji mrtvaci opet ustaju. Probudite se i pjevajte, koji počivate u prahu, jer je rosa svjetlosti tvoja rosa. Zemlja povraća sjene.”

²⁰Ustani, narode moj! Uđi u svoje odaje i zaključaj vrata za sobom! Sakrij se za čas, dok prođe gnjev!

²¹Jer gle, Gospodin izlazi iz svoga stana, da kazni krivnju zemaljskih stanovnika. Zemlja otkriva krvno svoje djelo i ne pokriva više svoje pobijene.