Read Biblija (Šarić) Izaija 33 Bible Online

Izaija 33 - Biblija (Šarić) bible

Izaija 33

¹Teško tebi, haračlijo, koji sam nisi još iskusio haranja! Nevjerniče, koji sam još nisi trpio nevjere! Kad prestaneš pustošiti, bit ćeš sam opustošen. Kad prestaneš činiti nevjeru, činit će se i tebi nevjera.

²Gospodine, budi nam milostiv! Ufamo se u tebe. Budi naša mišica svako jutro, naša pomoć u nevoljno vrijeme!

³Od jake vike pobjegoše narodi. Kad ti ustaneš, plemena se rasprše.

⁴Pokupit će se vaš plijen kao što se kupe skakavci, skočit će se na nj kao što skaču skakavci.

⁵Gospodin je uzvišen, jer stoji u visini. On će napuniti Sion pravom i pravednošću.

⁶On će biti tvrd temelj tvojoj sudbini, bit će punina spasenja, mudrosti i znanja. Strah je Gospodnji njegovo blago.

⁷Eto, njihovi junaci viču vani, gorko plaču glasnici mira?

⁸Pusti leže putovi. Putnik ne putuje. Prekinuo se savez, gradovi se slabo cijene, za ljude se ne mari.

⁹Zemlja gine u žalosti. Libanon se stidi i vene. Šaronska je ravnica postala kao jordanska pustara. Bašan i Karmel otresaju svoje lišće.

¹⁰”Sada ću ustati”, veli Gospodin, “sada ću se uspraviti, sada ću se podići.

¹¹Idete trudni slamom i rađate samo strnjiku. Vaša će vas naprasitost proždrijeti kao oganj.

¹²Narodi će biti kao posječeno trnje.

¹³čujte vi, koji ste daleko, što sam učinio! Spoznajte, koji ste blizu, moje junačko djelo!”

¹⁴U Sionu dršću grješnici. Drhtanje spopada zlikovce. “Tko od nas može ostati kod ognja što proždire? Tko od nas može ostati kod vječne žege?”

¹⁵Tko je prav i govori iskreno; tko mrzi dobitak od nasilja; tko otresa svoju ruku da ne primi poklona; tko zatiskuje svoje uši da ne čuje za krv; tko zatvara svoje oči da ne vidi zla s dopadanjem ? "

¹⁶taj će stanovati na visinama, gradovi su na stijenama njegovo utočište, njegov kruh ne ponestaje, njegova voda ne će nikada presušiti.

¹⁷Gledat ćeš kralja u njegovu sjaju, vidjet ćeš daleku zemlju.

¹⁸Neka ti se srce još spomene strašnoga vremena: “Gdje je sada koji je brojio? Gdje je koji je brojio kule?”

¹⁹Ne ćeš više vidjeti drskoga naroda, naroda s tepavim, nerazumljivim jezikom, koji tepa nerazumnim govorom.

²⁰Pogledaj Sion, grad naših blagdana! Neka ti oči vide Jeruzalem, sigurno mjesto, šator koji ne putuje, kojemu se kôlje nikada ne istrgava, kojemu se užad nikada ne raskida.

²¹Jer tamo je kod nas Gospodin, Sjajni, umjesto rijeka i širokih potoka. Po njima se ne njišu lađe s veslima. Ponosita lađa ne prolazi onuda.

²²Jer je Gospodin naš sudac, Gospodin je naš gospodar, Gospodin je naš kralj. On je koji nas spašava.

²³Tvoja je sad užad popustila i ne drži tvrdo; katarke i jedra nisu razapeta. Ali će se jednom dijeliti golem plijen, tako da će hromi prikupiti obilan plijen. "

²⁴I nijedan stanovnik ne će reći: “Stradam.” Narod što tamo prebiva, slobodan je od krivnje.