Read Biblija (Šarić) Izaija 9 Bible Online

Izaija 9 - Biblija (Šarić) bible

Izaija 9

¹Narod koji hodi u tami gleda veliku svjetlost. Nad onima koji stanuju u tamnoj zemlji sja svjetlost.

²Ti daruješ bogato veselje, umnožavaš radost. Ljudi se raduju pred tobom kao što se raduju žetvi, kao što se vesele kad se dijeli plijen.

³Jer lomiš teret njegova jarma, štapove njegovih leđa, palicu njegova goniča kao nekoć u dan Midjana.

⁴Jer svaka obuća ratnikâ i plašt napojen krvlju izgorjet će i bit će plijen plamena.

⁵Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade. Vlast počiva na njegovim plećima. “čudo od savjetnika” glasi njegovo ime, “Jaki Bog”, “Otac vječni”, “Knez mira”.

⁶Njegova je punina vlasti, mir nema nikada kraja. Vladat će na Davidovu prijestolju i nad njegovim kraljevstvom. Učvrstit će ga i poduprijeti pravicom i pravednošću od sada dovijeka. Revnost Gospodina nad vojskama to će učiniti.

⁷Svemogući posla riječ protiv Jakova. Ona će pasti u Izrćlu.

⁸Objavit će se svemu narodu, Efrajimu i stanovnicima Samarije, koji oholo i ponosito govore:

⁹”Opeke se srušiše, ali mi sada gradimo od tesana kamena. Dudovi su bili posječeni, ali mi sadimo cedrove na njihovo mjesto.”

¹⁰Ali Gospodin dade Rasonovim protivnicima prevlast nad njima i podbode njihove neprijatelje:

¹¹Aram na istoku, Filistejce na zapadu. Na sva usta proždriješe Izrćla. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.

¹²Ipak se narod ne obrati k onomu koji ga je udarao. Za Gospodina nad vojskama nisu pitali ništa.

¹³Zato Gospodin odsijeca Izrćlu oboje: glavu i rep, palmovu granu i rogoz u jedan dan.

¹⁴Starješine i ugledni su glava: i proroci koji uče laž su rep.

¹⁵Vođe toga naroda su zavodnici, a koji se daju voditi od njih, osuđeni su na propast.

¹⁶Zato Svemogući nije štedio njihovih mladića i nije se smilovao njihovim sirotama i udovicama, jer su svi oni bezbožni i zli, i svaka usta govore ludost. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.

¹⁷Jer je bezbožnost gorjela kao oganj koji sažeže trnje i drač i upali guštik šume, tako da uzavre u stupove dima.

¹⁸Od gnjeva Gospodina nad vojskama bila je spaljena zemlja, i narod je bio plijen plamena. Nitko nije štedio drugoga.

¹⁹Proždirali su s desne strane i ostali ipak gladni; žderali su s lijeve strane i nisu se opet nasitili. "

²⁰Svaki je jeo meso svoga bližnjega: Manaše Efrajima, Efrajim Manašea. A obojica se složiše na Judu. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.