Read Biblija (Šarić) Jeremija 13 Bible Online

Jeremija 13 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 13

¹Ovako mi reče Gospodin: “Idi, kupi sebi lanen pojas i stavi si ga oko bedara! Ali ga ne stavljaj u vodu!”

²Kupio sam pojas po Gospodnjoj zapovijedi i stavio sam ga sebi oko bedara.

³Opet mi dođe Gospodnja riječ:

⁴”Uzmi pojas što si ga kupio i što ga nosiš oko svojih bedara, digni se, idi na Eufrat i sakrij ga ondje u kakvu kamenu rasjeklinu!”

⁵Otišao sam tamo i sakrio sam ga na Eufratu, kako mi je bio zapovjedio Gospodin.

⁶Poslije mnogo dana reče mi Gospodin: “Digni se, idi na Eufrat i uzmi tamo pojas za koji sam ti zapovjedio da ga ondje sakriješ!”

⁷Otišao sam na Eufrat, potražio sam i uzeo pojas s mjesta gdje sam ga bio sakrio. Ali je pojas bio istrunuo, tako da nije valjao više ni za što.

⁸Tada mi dođe Gospodnja riječ:

⁹”Ovako veli Gospodin: Na isti ću način predati propasti Judinu oholost i veliku oholost Jeruzalema.

¹⁰Ovi opaki ljudi, koji ne će slušati moje riječi, koji u zloći svojega srca idu i trče za tuđim bogovima, da im služe i klanjaju im se, oni će biti kao taj pojas koji nije ni za što.

¹¹Jer kako se pojas privije uz bedra čovjeka, tako sam htio da se Izrćlova kuća i sva Judina kuća privije uza me”, veli Gospodin, “da budu moj narod, moja dika, moja slava, moj ures. Ali oni ne poslušaše.

¹²Reci im ove riječi: Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog: Svaki se vrč puni vinom! Ako ti oni odvrate: Zar ne znamo to sami, da se svaki vrč puni vinom,

¹³tada im reci: Ovako veli Gospodin: Evo, ja ću ispuniti pijanstvom sve stanovnike ove zemlje, kraljeve koji sjede na Davidovu prijestolju, svećenike i proroke, i sve jeruzalemske stanovnike,

¹⁴i razbit ću ih, jednoga o drugoga, oce zajedno sa sinovima”, veli Gospodin. “Nikakva štednja, nikakvo sažaljenje, nikakvo milosrđe ne će me zaustaviti u njihovu uništenju.”

¹⁵Slušajte i pazite! Ne budite oholi kad govori Gospodin.

¹⁶Dajte čast Gospodinu, svome Bogu, prije nego se spotaknu vaše noge na gorama u tami! Inače uzalud čekate svjetlost. On je preokrene u smrtnu noć i u najdublju tamu.

¹⁷Ako ne slušate, moram ja u tišini plakati zbog vaše oholosti. Moje će se oko posve rastopiti u suzama, jer se zarobljeno odvodi Gospodnje stado.

¹⁸Reci kralju i kraljici majci: “Ponizite se duboko! Jer vam sjajna kruna pada s glave.

¹⁹Zatvoreni su gradovi južne zemlje. Nema nikoga da ih otvori. Sav se Juda odvodi, cijeli se zarobljava.”

²⁰Podigni svoje oči! Vidi kako dolaze sa sjevera! Gdje je stado što ti je bilo povjereno, sjajne ovce?

²¹Što ćeš reći kad ti on za gospodare postavi one na koje si navikao kao na svoje pouzdanike? Ne će li te spopasti bolovi kao ženu kad rađa?

²²I ako se pitaš: “Zašto mi se to dogodilo?”, zbog velike će ti se krivnje odgrnuti skut, i pete će ti se izraniti.

²³Može li crnac promijeniti boju na svojoj koži ili ris svoje šare? Kako biste i vi još činili dobro koji ste se priviknuli na zlo!

²⁴Ja ću vas razasuti kao pljevu što odleti u pustinjskom vjetru.

²⁵To je tvoja sudbina, tvoj dio što sam ti ga odredio, veli Gospodin, jer si me zaboravio i oslonio se na laži.

²⁶Tvoj ću ti skut odgrnuti preko glave, da se vidi tvoja sramota.

²⁷Preljub, bestidan tvoj grohot, tvoju sramotnu bludnost: po humovima, na poljima vidio sam tvoje gadosti. Teško tebi, Jeruzaleme, nisi čist! Dokle će to još potrajati?