Read Biblija (Šarić) Jeremija 17 Bible Online

Jeremija 17 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 17

¹”Zapisan je Judin grijeh željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrhom na ploči njihova srca, na rogovima njihovih žrtvenika,

²da njihovi sinovi misle na njihove žrtvenike i idolske kolce, na zelenom drveću, na visokim humovima.

³Na gorama u polju. Tvoje imanje, sve tvoje blago, predajem da se razgrabi, tvoje uzvisine za grijeh u svim tvojim krajevima.

⁴Baštinu koju sam ti dao moraš ostaviti. Učinit ću da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ. Jer ste raspalili oganj u mojoj nutrini, što gori vječno.”

⁵Ovako veli Gospodin: “Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka; na čovjeka se oslanja čije se srce odvraća od Boga! "

⁶On je kao grm u pustari. On ne doživi da mu je dobro. On stoji u suhoj pustinji, u slanoj zemlji, u kojoj se ne stanuje.

⁷Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina, kome je uzdanje Gospodin!

⁸On je kao drvo posađeno kraj vode, koje k potoku pruža svoje korijenje. Ono se ne treba ništa bojati kada dođe žega. Njegovo lišće ostaje zeleno; u sušnoj godini nema nikakve potrebe. Ne prestaje donositi plod. "

⁹Lukavo je srce više nego išta podmuklo. Tko da ga shvati?

¹⁰Ja, Gospodin, istražujem srce, ispitujem bubrege, da naplatim svakome prema njegovim putovima, kako zaslužuju njegova djela.”

¹¹Ptica koja leži na jajima što ih nije snjela, jest onaj koji je stekao bogatstvo, ali nepravdom. U polovini svojega života mora ga ostaviti. Na svojem završetku on je kao luđak.

¹²Prijestolje slave, uzvišeno od početka, jest mjesto našega svetišta.

¹³Nado Izrćlova: Gospodine! Svi koji te ostave, posramit će se: koji odstupe od tebe, zapisat će se u prah. Jer ostaviše izvor žive vode, Gospodina.

¹⁴Iscjeljuj me, Gospodine, da budem iscijeljen! Stoj uza me da nađem pomoć! Jer ti si moja hvala.

¹⁵Gle, oni mi govore: “Gdje je Gospodnja prijetnja? Neka dođe!”

¹⁶Ja te nisam tjerao na sud nesreće; nisam čeznuo za danom nesreće. Ti znaš što mi je došlo preko usana; pred tobom je to otvoreno! "

¹⁷Ne budi mi strah, ti, utočište moje na dan nesreće!

¹⁸Progonitelji moji neka propadnu, a ne ja! Neka se oni uplaše, a ne ja! Pusti na njih dan nesreće! Razbij ih dvostrukim udarom!

¹⁹Ovako mi reče Gospodin: “Idi, postavi se na vrata zemljaka, na koja Judini kraljevi izlaze i ulaze, i na sva ostala jeruzalemska vrata!

²⁰Reci im: čujte Gospodnju riječ, Judini kraljevi, svi Judejci, svi jeruzalemski stanovnici, koji idete kroz ova vrata!

²¹Ovako veli Gospodin: čuvajte se zbog svojega života, da ne nosite bremena u subotu i ne unosite ih na jeruzalemska vrata!

²²I ne nosite u subotu bremena iz svojih kuća! Ne radite nikakva posla, nego svetkujte subotu, kao što sam zapovjedio vašim ocima!

²³Ali oni nisu slušali i nisu mi prignuli svojega uha. Ostali su tvrdoglavi, nisu poslušali i nisu primili nauk.

²⁴Ako me sad vi poslušate, govori Gospodin, i ne budete više nosili u subotu bremena na vrata ovoga grada, nego zadržite svetom subotu i ne radite u subotu nikakva posla,

²⁵tada će ulaziti na vrata ovoga grada kraljevi i knezovi, koji sjede na Davidovu prijestolju, na kolima i konjima, oni, njihovi knezovi. Judini ljudi i jeruzalemski stanovnici, i ovaj će grad ostati napučen dovijeka.

²⁶Tada će iz Judinih gradova, iz jeruzalemske okoline, iz Benjaminova područja, iz nizine, iz gora i iz južne zemlje dolaziti ljudi koji prinose žrtve paljenice, žrtve klanice, darove i kâd, koji nose zahvalne žrtve u Gospodnju kuću.

²⁷Ako li ne poslušate moje zapovijedi, da držite svetom subotu, da ne nosite bremena i s njima u subotu ne dolazite na vrata Jeruzalema, onda ću raspaliti oganj na njegovim vratima, koji će sažeći jeruzalemske palače i ne će se više ugasiti!”