Read Biblija (Šarić) Jeremija 2 Bible Online

Jeremija 2 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 2

¹Dođe mi Gospodnja riječ:

²”Idi, viči Jeruzalemu glasno u uho: Ovako veli Gospodin: Naplatio sam ti tvoju mladu ljubav, zaručničku milinu, kad si u pustinji išao za mnom, u zemlji gdje se ne sije.

³Izrćl je vrijedio Gospodinu kao sveto dobro, kao prvina od njegovih rodova. Tko bi jeo od toga, taj je to morao okajati; zlo je došlo na njega”, veli Gospodin. "

⁴čujte Gospodnju riječ, kućo Jakovljeva i sve obitelji Izrćlova doma!

⁵Ovako veli Gospodin: “Što nepravedno nađoše na meni vaši oci te odstupiše od mene i pristadoše za ništavnim idolima i sami postadoše ništavni?

⁶Nisu pitali: Gdje je Gospodin, koji nas je vodio po pustinji, po pustarama i gudurama, po suhoj i mračnoj zemlji, po zemlji kojom ne prohodi putnik i u kojoj nitko ne stanuje?

⁷Dovedoh vas u plodnu zemlju, da uživate njezina dobra i plodove. A vi dođoste i oskvrnuste moju zemlju i moju baštinu učiniste gadnim mjestom.

⁸Svećenici nisu pitali: Gdje je Gospodin? čuvari Zakona nisu me poznali. Pastiri su mi postali nevjerni. Proroci su bili Baalovi proroci; trčali su za nemoćnim idolima. "

⁹Zato vas optužujem”, veli Gospodin, “i djecu vaše djece optužujem.

¹⁰Jest, prijeđite na otoke kitimske i vidite! Pošaljite tamo u Kedar, raspitajte se dobro i istražite je li ikad bilo tako nešto; "

¹¹je li koji narod promijenio svoje bogove, ako i nisu bogovi! A moj je narod predao svoga slavnoga Boga za nemoćne idole.

¹²Začudi se tome, nebo, zgrozi se i zaprepasti!”, veli Gospodin.

¹³”Jest, dvostruk je grijeh počinio moj narod: ostavili su mene, izvor žive vode, da kopaju sebi cisterne, raspucane zdence, koji ne zadržavaju vodu.

¹⁴Je li Izrćl sluga, je li u kući rođen rob? Zašto je postao plijenom?

¹⁵Nad njim riču lavovi glasnom rikom, pustinjom su učinili njegovu zemlju. Popaljeni su njegovi gradovi, i nema stanovnika u njima.

¹⁶I Memfis i Tafnis popasoše ti tjeme.

¹⁷Nije li tomu kriv tvoj otpad od Gospodina, tvojega Boga, u vrijeme kad te vodio pravim putem?

¹⁸A što trčiš sad u Egipat kako bi pio vodu iz Nila? Što trčiš tamo prijeko u Asiriju kako bi pio vodu iz Eufrata?

¹⁹Tvoja zloća te opominje, tvoj otpad te kažnjava. Upamti i vidi kako je zlo i gorko što ostavljaš Gospodina, svojega Boga, i ne bojiš se mene!”, veli svemogući Gospodin nad vojskama.

²⁰”Odavno si izlomio svoj jaram i raskidao svoju užad i rekao si: Ne služim ti više! A na svakom visokom humu, pod svakim zelenim drvetom, predao si se idolskim ljubavnicima.

²¹Bio sam te posadio kao plemenitu lozu. Kao posve pravu lozu. Ali kako si mi se izrodio u divlju lozu?

²²I kad bi se oprao lužinom i uzeo sebi mnogo sapuna, tvoja krivnja ostaje mrlja preda mnom!”, veli svemogući Gospodin.

²³”Kako možeš samo reći: Nisam se zamrljao, nisam trčao za Baalima! Pogledaj svoje poslove u dolini! Promisli što si učinio! Ti si brzonoga deva koja trči sad ovamo, sad onamo; "

²⁴divlja magarica navikla na pustaru, koja divljom pohlepom zijeva za zrakom. Tko zadovoljava njezinu upalu? Tko je traži, nalazi je bez muke u vrijeme njezine upale.

²⁵Pazi, inače ćeš postati bos, i grlo će ti se još osušiti. Ali ti veliš: Nemoguće! Ne! Ja ljubim tuđe idole, trčim za njima!

²⁶Kao što se lupež posrami kad je uhvaćen, tako stoji posramljena Izrćlova kuća sa svojim kraljevima i svojim knezovima, sa svojim svećenicima i svojim prorocima.

²⁷Oni govore drvetu: Ti si moj otac; i kamenu: Ti si mi darovao život! A meni okreću leđa, a ne lice. Ali u vrijeme nevolje viču: Ustani, dođi nam u pomoć! "

²⁸Gdje ostaju tvoji bogovi što si ih sam sebi napravio? Neka ustanu ako ti mogu pomoći u vrijeme nevolje! Jer mnogobrojni su kao tvoji gradovi, Juda, i tvoji bogovi.

²⁹Zašto se tužite na me kad ste me svi ostavili?”, veli Gospodin.

³⁰”Uzalud sam udarao tvoju djecu ? ne primiše stege. Mač vam proždrije vaše proroke kao lav što davi.

³¹Izrođeni rode, što ste vi? Prihvatite Gospodnju riječ! Jesam li ja postao Izrćlu pustinja, mračna zemlja? Kako kaže moj narod? Dosta smo lutali u njoj. Ne dolazimo više nikada k tebi!

³²Zaboravlja li djevojka svoj nakit, zaručnica svoju tkanicu? A narod je moj zaboravio mene, ima tomu nebrojeno dana.

³³Kako se dobro razumiješ u to da pronađeš milosnike! Tako si priviknuo svoj put i na zle stvari.

³⁴Na skutovima ti se lijepi krv nedužnih siromaha. Nisi li ih zatekao kod provale.

³⁵Unatoč svemu tomu još tvrdiš: Bez krivnje sam. Gnjev se njegov odvratio od mene! Sad te pozivam na odgovor, jer tvrdiš: Nisam ništa zlo počinio!

³⁶Ah, kako mijenjaš svoj put! I od Egipta požet ćeš sramotu kakvu si imao od Asirije.

³⁷I odatle ćeš morati otići s rukama nad glavom. Jer Gospodin odbacuje one u koje se uzdaš. Ne ćeš imati s njima sreće.