Read Biblija (Šarić) Jeremija 22 Bible Online

Jeremija 22 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 22

¹Ovako govori Gospodin: “Siđi u palaču Judina kralja, objavi ondje ovu riječ!

²Kaži: čuj Gospodnju riječ, Judin kralju, koji sjediš na Davidovu prijestolju, ti, tvoji činovnici i tvoj narod što ulazi na ova vrata!

³Ovako veli Gospodin: činite pravo i pravednost! Izbavljajte potlačenoga iz ruku tlačitelja! Stranca, sirotu i udovicu ne zapostavljajte! Ne činite nasilja! Ne prolijevajte nedužne krvi na ovom mjestu!

⁴Ako poslušate ovu zapovijed, ulazit će na vrata ove kuće kraljevi, koji sjede na Davidovu prijestolju, na kolima i na konjima, on, njegovi činovnici i njegov narod.

⁵Ako li ne poslušate ove zapovijedi, zakleo sam se sam sobom, veli Gospodin: Ruševina će biti ova palača.”

⁶Jest, ovako veli Gospodin o palači Judina kralja: “Bila si mi kao Gilead, kao vrhunac Libanona! Ali doista, učinit ću te pustinjom, gradom u kojemu se ne stanuje.

⁷Spremam zatirače protiv tebe: muževe i oružje. Posjeći će tvoje krasne cedrove i pobacati ih u oganj.

⁸Kad onda mnogi ljudi budu prolazili pokraj toga grada i pitali jedan drugoga: Zašto je Gospodin ovo učinio od toga velikoga grada,

⁹odvratit će se: Postao je nevjeran Savezu s Gospodinom, svojim Bogom, klanjao se drugim bogovima i služio im je.”

¹⁰Ne plačite za mrtvacem! Ne žalite ga! Plačite za onim koji odlazi da se više nikada ne vrati kući, da više nikada ne vidi svoje domovine!

¹¹Jer ovako govori Gospodin o Šalumu, sinu Jošije, Judina kralja, koji je umjesto svojega oca Jošije bio postao kralj: “Koji ode iz ovoga mjesta, ne vraća se više,

¹²nego će umrijeti u mjestu kamo ga odvedoše u ropstvo. A ove zemlje ne će više vidjeti.”

¹³Teško onomu koji gradi svoju palaču nepravedno i svoja spremišta protiv pravde, koji pušta svojega bližnjega da radi ni za što i usteže mu plaću!

¹⁴Koji kaže: “Gradim sebi prostranu kuću i prostrana spremišta. Razvaljuje sebi prozore. Oblaže cedrom i maže crvenilom.

¹⁵Jesi li postao kralj da sjaš zgradama od cedra? Zar nije i tvoj otac jeo i pio pa ipak je činio pravo i pravednost? I bilo mu je dobro.

¹⁶Pribavljao je pravicu potlačenomu i siromahu. Bilo je tada dobro. Ne znači li to mene priznati?”, govori Gospodin.

¹⁷”Ali tvoje oko i srce ne idu za tim, nego samo za dobitkom i da prolijevaš nedužnu krv i da tlačiš i ugnjetavaš.”

¹⁸Zato veli Gospodin o Jojakimu, sinu Jošije, Judinu kralju: “Ne pjeva mu se mrtvačka tužaljka: Ah, brate moj! Ah, sestro moja! Ne pjeva mu se mrtvačka tužaljka: Ah, gospodaru! Ah, svijetli!

¹⁹Bit će mu magareći pokop: izvuku ga i bace ga pred jeruzalemska vrata.”

²⁰Popni se na Libanon! Tuguj glasno! Jauči glasno u Bašanu! Od Abarima neka prodre ovamo tvoj jauk! Jer su satrveni svi tvoji prijatelji!

²¹Nagovarao sam te kad ti je još bilo dobro. Ti si govorila: “Ne ću slušati!” To je bilo tvoje ponašanje od mladosti: Nikada nisi htjela slušati moj glas.

²²Odnosi vihor sve tvoje pastire. Prijatelji ti idu u progonstvo. Jest, sada si u sramoti i stidu zbog sve svoje zloće.

²³Ti, koja sada stoluješ na Libanonu, koja viješ gnijezdo na cedrovima, kako ćeš jecati kad ti dođu muke i boli kao rodilji!

²⁴”Tako da sam živ”, veli Gospodin, “kad bi Konija, Jojakimov sin, Judin kralj, bio i pečatni prsten na mojoj desnoj ruci, otrgnuo bih ga otamo.

²⁵Dajem te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima od kojih se groziš, u ruke Nabukodonozoru, babilonskom kralju, i u ruke Kaldejcima.

²⁶Istjerat ću tebe i tvoju majku, koja te je rodila, u tuđu zemlju, gdje se niste rodili. Tamo ćete pomrijeti.

²⁷U zemlju u koju se živo žele vratiti, ali se nikada ne vraćaju.”

²⁸Je li taj čovjek Konija kao posuda što se zametne i baci kao naprava koju nitko ne će? Zašto je bio istjeran, on sa svojim rodom, i bačen u zemlju koju nisu poznavali?

²⁹Zemljo! Zemljo! Zemljo! čuj Gospodnju riječ!

³⁰Ovako veli Gospodin: “Zapišite toga čovjeka kao bez djece kao čovjeka kojemu za njegova života ništa ne polazi za rukom! Jer nijednome od njegova roda ne uspijeva da sjedne na Davidovo prijestolje i da vlada u Judi.”