Read Biblija (Šarić) Jeremija 3 Bible Online

Jeremija 3 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 3

¹Postavimo slučaj: čovjek pusti svoju ženu. Ona ode od njega i pođe za drugoga. Hoće li se onaj opet vratiti k njoj? Nije li se takva žena sasvim oskvrnula? S mnogim si se prijateljima ti upustio i hoćeš li se opet vratiti k meni?”, veli Gospodin.

²Podigni svoje oči k uzvisinama i pogledaj! Gdje se nije tebi učinila sramota? Na putovima si sjedio čekajući ih, kao Arapin u pustinji. Tako si osramotio zemlju svojim bludom i zloćom.

³Bujice su se zaustavile. Nije pao kasni dažd. Ali si ti prihvatio čelo zloglasne žene, ostavio si po strani svaki sram.

⁴Sada, dakako, vičeš k meni: Oče moj! Ti si prijatelj moje mladosti!

⁵Hoće li se on vječno gnjeviti? Hoće li se vječno toga spominjati? Jest, tako govoriš, a pritom činiš zlo! I tjeraš zlo do kraja!”

⁶Gospodin mi reče u dane kralja Jošije: “Jesi li vidio što je učinila odmetnica Izrćl? Išla je na svako visoko brdo i pod svako zeleno drvo i ondje je činila zlo.

⁷Mislio sam da će doći k meni natrag, kad je to sve učinila. Ali se nije vratila. To je zapazila nevjernica, njezina sestra Juda.

⁸A ona je i vidjela da sam odmetnicu Izrćl upravo zato jer je činila zlo odbacio, i dao joj otpusnu knjigu. Ali se nevjernica, njezina sestra Juda, nije uplašila, nego je otišla i isto tako činila zlo.

⁹Svojim lakoumnim, razuzdanim ponašanjem oskvrnula je zemlju. S kamenom i s drvetom činila je zlo.

¹⁰Kod svega toga nije se vratila meni nevjernica, njezina sestra Juda, svim srcem, nego samo lažno”, govori Gospodin.

¹¹Nato mi reče Gospodin: “Pravedna je odmetnica Izrćl kad se usporedi s nevjernicom Judom.

¹²Idi, izvikuj ove riječi tamo prema sjeveru i reci: Vrati se, odmetnice, Izrćle!”, veli Gospodin. “Ne ću više gnjevno gledati na vas, jer sam milostiv”, veli Gospodin, “ne gnjevim se dovijeka.

¹³Samo priznaj svoju krivnju, da si Gospodinu, svojemu Bogu, prelomila vjernost i da si sad ovamo, sad onamo trčala k poganskim idolima pod svakim zelenim drvetom. Ali niste poslušali mojega poziva!”

¹⁴”Vratite se, sinovi odmetnici!”, veli Gospodin. “Jer sam ja vaš gospodar. Uzet ću vas, pa bio i samo jedan iz jednoga grada i dva iz jednoga plemena, i odvest ću vas kući u Sion.

¹⁵Dat ću vam pastire po svome srcu, koji će vas napasati mudrošću i razboritošću.

¹⁶I kad se onda umnožite i postanete mnogobrojni u zemlji u one dane”, veli Gospodin, “ne će se više nikada govoriti: kovčeg Gospodnjega Saveza! Ne će se više na nj misliti, i ne će se više spominjati, i ne će ga više nestati, niti će se drugi praviti.

¹⁷U ono će se vrijeme Jeruzalem zvati Gospodnje prijestolje. Svi će se neznabožački narodi tamo sabrati, Gospodnjemu imenu u Jeruzalem, i nijedan ne će više ići za prkosom svojega opakog srca.

¹⁸U one će se dane sjediniti Judina kuća s Izrćlovom. Vratit će se oni zajedno iz sjeverne zemlje u zemlju koju sam dao u baštinu vašim ocima.

¹⁹Ja sam bio mislio: Kako ću te ipak držati umjesto sina i dragocjenu ti zemlju podijeliti, najkrasnije prebivalište neznabožaca? Nadao sam se: Oče moj, tako si me zvao, da ne ćeš nikada odstupiti od mene!

²⁰Ali kao što žena nevjerno ostavi svojega druga, tako ste i vi meni prelomili vjernost, kućo Izrćlova!”, veli Gospodin.

²¹čuj! Na uzvisinama čuje se plač, vapaj Izrćlove djece, jer su hodili krivom stazom, zaboravili Gospodina, svojega Boga.

²²”Vratite se, sinovi odmetnici, ja ću iscijeliti rane vašeg otpada!” “Evo nas! Dolazimo k tebi! Jer si Gospodin, naš Bog!

²³Doista, prijevara su humovi, buka na gorama! Doista, samo je u Gospodina, našega Boga, spasenje Izrćlu.

²⁴Tada je sramotni idol proždro trud naših otaca od naše mladosti, njihove ovce i goveda, sinove i kćeri.

²⁵Moramo ležati u svojoj sramoti i pokriva nas naše ruglo. Jer smo griješili Gospodinu, svojemu Bogu, mi i naši oci, od mladosti do dana današnjega. Nismo više pazili na glas Gospodina, svojega Boga!”