Read Biblija (Šarić) Jeremija 31 Bible Online

Jeremija 31 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 31

¹”U ono vrijeme”, govori Gospodin, “ja ću biti Bog svim Izrćlovim plemenima, i oni će biti moj narod.”

²Ovako veli Gospodin: “Milost je našao narod u pustinji što je umakao maču. U svoje počivalište otišao je Izrćl.”

³Iz daljine mi se objavio Gospodin: “Vječnom te ljubavlju ljubim, zato sam ti tako dugo sačuvao milost.

⁴Opet te zidam, i bit ćeš sazidana, djevojko Izrćlova! Opet ćeš se kititi bubnjevima, izlazit ćeš u veselom kolu!

⁵Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije! Tko ih zasadi, od njih će brati.

⁶Jest, dolazi vrijeme kad će vikati čuvar na Efrajimovim gorama: Ustanite, zaputimo se na Sion Gospodinu, svojemu Bogu!”

⁷Jer ovako veli Gospodin: “Pjevajte u radosti Jakovu! Radujte se zbog glave narodâ! Javljajte to, slavite i govorite: Gospodin je izbavio svoj narod, Izrćlov ostatak.

⁸Evo, ja ih dovodim opet iz sjeverne zemlje i s krajeva zemlje, među njima i slijepe i hrome, trudne i rodilje. U velikom mnoštvu dolaze kući.

⁹Dolaze plačući. Ja ih pratim i tješim. Vodim ih k potocima, ravnim putem, gdje se ne spotiču. Jer sam otac Izrćlu. Efrajim je moj prvorođeni sin.”

¹⁰čujte, narodi, Gospodnju riječ! Objavite je na najdaljim otocima i recite: “Koji je razasuo Izrćla, sabire ga opet i čuva ga kao pastir svoje stado.”

¹¹Jer je Gospodin otkupio Jakova, oslobodio ga iz ruku onoga koji je jači od njega.

¹²Dolaze i pjevaju na sionskoj visini. Sjaju od radosti zbog Gospodnjega spasenja: zbog žita, zbog vina i ulja, zbog janjadi i teladi. Duša im je kao vrt obilno navodnjen: ne će se više trebati tužiti.

¹³Sada se veseli djevojka u kolu, mladić i starac zajedno. “Mijenjam njihovu žalost u radost, nakon boli dajem im utjehu i veselje.

¹⁴Razblažavam svećenikovu dušu pretilinom. Narod je moj nasićen mojim darovima”, govori Gospodin.

¹⁵Ovako veli Gospodin: “čuj! Jauk se čuje u Rami, gorko plakanje! Rahela oplakuje svoju djecu ? ne može se utješiti ? svoju djecu, jer nijedno više ne živi.”

¹⁶Ovako veli Gospodin: “Zabrani svojemu glasu tugovanje, svojim očima suze! Jer će tvojoj nevolji biti njezina plaća”, govori Gospodin. “Oni se vraćaju kući iz neprijateljske zemlje.

¹⁷Tvoja budućnost ima nadu” ? govori Gospodin. “Djeca se tvoja vraćaju u svoju zemlju.”

¹⁸”čujem doista Efrajima gdje tuguje: Kaznio si me, primio sam kaznu kao pomamno tele. Dovedi me kući, ja ću se obratiti! Jer si ti Gospodin, moj Bog.

¹⁹Otkad sam te ostavio, pokajao sam se za to. Kad sam to uvidio, udarao sam se u svoja prsa. Crvenim se i stidim se jer moram okajati sramotu svoje mladosti.

²⁰Nije li Efrajim moj ljubljeni sin, moje predrago dijete? Kada mu god zaprijetim, moram ga se milo spomenuti. Zato za njega kuca moje srce; ja mu se moram smilovati”, govori Gospodin. "

²¹”Postavi sebi putokaz! Napravi si putne znakove! Pripazi na cestu, na put kojim si išla! Djevojko Izrćlova, vrati se, vrati se kući u ove svoje gradove!

²²Dokle ćeš se još otimati, kćeri, odmetnice? Jer je Gospodin učinio nešto novo u zemlji: žena opkoljava čovjeka.”

²³Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Ponovno će se u Judinoj zemlji i u njegovim gradovima govoriti, kad okrenem njihovu sudbinu: Gospodin neka te blagoslovi, dome pravednosti, sveta goro!”

²⁴Juda sa svim svojim gradovima stanovat će u njoj i ratari, i oni koji idu za stadom.

²⁵Jer ja okrijepim umorne, ja nasitim one što malakšu.

²⁶U tome se probudih i pogledah; san mi je bio sladak. "

²⁷”Evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću darovati Izrćlovoj i Judinoj kući potomstvo od ljudi i stoke.

²⁸Kao što sam brižno pazio da ih istrebljujem i razvaljujem, da ih razaram i uništavam i donosim nesreću, tako ću sada brižno paziti na to da ih sazidam i zasadim”, govori Gospodin.

²⁹Ne će se više govoriti u one dane: “Kiselo su grožđe jeli oci, a djeci trnu zubi.”

³⁰Ne, svaki će poginuti za svoje vlastite grijehe. Samo tko sam jede kiselo grožđe, tomu će zubi trnuti.

³¹”Jer evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću učiniti nov Savez s Izrćlo- vom i Judinom kućom.

³²Ne Savez kako sam ga učinio s njihovim ocima kad sam ih uzeo za ruke da ih izvedem iz Egipta, Savez što su ga prelomili premda sam bio njihov Gospodin.”

³³”Ne, ovo će biti Savez što ću ga učiniti s Izrćlovom kućom poslije onih dana”, govori Gospodin: “Stavit ću svoj zakon u njihovo srce i upisati ga u njihovu dušu. Tako ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.

³⁴Oni se više ne će učiti među sobom; ne će učiti jedan drugoga: Spoznajte Gospodina! ? jer me svi poznaju: od najmanjega do najvećega”, govori Gospodin. “Jer im opraštam njihovu krivnju i njihovih se grijeha više ne spominjem.” "

³⁵Ovako veli Gospodin, koji određuje sunce za svjetlo po danu, a mjesec i zvijezde postavlja za svjetlo u noći, koji ošine more da zahuče njegovi valovi ? “Gospodin nad vojskama” je njegovo ime.

³⁶”Kako malo ove uredbe odstupaju od mene”, govori Gospodin, “tako će malo prestati Izrćlovo potomstvo, da bude narod preda mnom za sva vremena.”

³⁷Ovako veli Gospodin: “Kako se malo može nebo izmjeriti gore, i kako se malo mogu zemaljski temelji dolje istražiti, tako ću malo i ja odbaciti sve Izrćlovo potomstvo za sve ono što su učinili”, veli Gospodin.

³⁸”Jer evo, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad će se opet sazidati Gospodinu grad od Hananelove kule do vrata na uglu.

³⁹I još će dalje otići mjeračko uže ravno preko huma Gareba i okrenuti se prema Goi.

⁴⁰I sva dolina, mrtva tjelesa i pepeo, i sve mrtvačko polje do kidronske doline, do ugla konjskih vrata na istoku bit će sveto Gospodinu. Nikada više u budućnosti ne će se što razvaliti ili oboriti.”