Read Biblija (Šarić) Jeremija 36 Bible Online

Jeremija 36 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 36

¹U četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, dođe ova riječ Jeremiji od Gospodina:

²”Uzmi sebi svitak knjige i napiši u nj sve riječi što sam ti ih rekao o Izrćlu i Judi, i o svim narodima od vremena kada sam ti govorio, od Jošijinih dana do dana današnjega!

³Možda čuje Judina kuća svu nesreću koju im mislim učiniti, tako da se svaki vrati sa svojih zlih putova i ja oprostim njihovu krivnju i njihove grijehe.”

⁴Tada Jeremija dozva Baruha, Nerijina sina. I Baruh napisa u svitak knjige sve Gospodnje riječi, koje mu je on bio govorio, onako kako mu ih je kazivao Jeremija.

⁵Potom zapovjedi Jeremija Baruhu: “Jer sam ja spriječen i ne mogu poći u Gospodnju kuću,

⁶pođi ti tamo i pročitaj iz svitka što si ga napisao kako sam ti kazao Gospodnje riječi narodu u Gospodnjoj kući, u posni dan! I svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova pročitaj!

⁷Možda prodre njihov vapaj do Gospodina, ako se svi obrate od svojih zlih putova. Jer je velik i žestok gnjev kojim je Gospodin zaprijetio tome narodu.”

⁸Baruh, Nerijin sin, učinio je sve što je bio zapovjedio prorok Jeremija, i pročitao je iz knjige Gospodnje riječi u Gospodnjoj kući.

⁹U petoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, u devetom mjesecu, oglasiše pred Gospodinom post za sav narod u Jeruzalemu i za sav narod što je bio došao u Jeruzalem iz Judinih gradova.

¹⁰Baruh pročita iz knjige Jeremijine riječi, u Gospodnjoj kući, u ćeliji Gemarje, Šafanova sina, državnog pisara, u gornjem trijemu, kod novih vrata Gospodnje kuće pred svim narodom.

¹¹A kad je čuo Mikaj, sin Gemarje, Šafanova sina, sve te Gospodnje riječi iz knjige,

¹²siđe on u kraljevsku palaču u sobu državnoga pisara. Tamo su upravo bili sabrani svi knezovi, državni pisar Elišama, Delaja, Šemajin sin, Elnatan, Akborov sin, Gemarja, Šafanov sin, Sidkija, Hananijin sin, i svi drugi knezovi.

¹³Mikaj im kaza sve riječi što ih je bio čuo kad je Baruh čitao narodu iz knjige.

¹⁴Tada svi knezovi poslaše k Baruhu Jehudija, sina Netanijina, sina Šelemje, Kušijeva sina i pozvaše ga: “Uzmi sa sobom svitak iz kojega si čitao narodu i dođi!” Baruh, Nerijin sin, uze svitak sa sobom i dođe k njima.

¹⁵Oni mu rekoše: “Sjedni i pročitaj nam ga!” Baruh im pročita.

¹⁶A kad su čuli sve te riječi, pogledaše se uplašeni i rekoše Baruhu: “Moramo kazati kralju sve te riječi!”

¹⁷I zapitaše Baruha: “Ali kaži nam kako si mogao napisati sve te riječi iz njegovih usta?”

¹⁸Baruh im odvrati: “On mi je kazao sve te riječi i ja sam ih napisao u knjigu crnilom.”

¹⁹Tada rekoše knezovi Baruhu: “Idi, sakrij se, ti, a i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste!”

²⁰Potom odoše kralju, u trijem palače. Svitak knjige bili su ostavili u sobi državnog pisara Elišame. Izniješe pred kralja čitav slučaj.

²¹A kralj posla Jehudija da donese svitak. Donese ga iz sobe državnoga pisara Elišame. Tada ga je Jehudija čitao kralju i knezovima što su stajali oko kralja.

²²Kralj je tada stanovao u zimskoj kući; bio je deveti mjesec. Oganj je gorio pred njim u žeravnici."

²³Kad bi god Jehudija bio pročitao tri do četiri lista, razderao bi ih kralj pisarskim nožem i bacio ih u oganj, u žeravnicu, dok nije bio sav svitak izgorio u ognju, u žeravnici.

²⁴Ali se kralj i svi njegovi činovnici, koji su bili slušali te riječi, ne uplašiše, niti razderaše haljine.

²⁵Doduše, Elnatan, Delaja i Gemarja silno su molili kralja da ne spaljuje svitak, ali ih on ne posluša.

²⁶Štoviše, zapovjedi kralj kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, Azrielovu sinu, i Šelemji, Abdeelovu sinu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih je Gospodin držao sakrivenima.

²⁷Nakon što je kralj spalio svitak s riječima što ih je bio zapisao Baruh, kako ih je kazao Jeremija, dođe Gospodnja riječ Jeremiji:

²⁸”Uzmi sebi drugi svitak i napiši u nj sve riječi što su bile zapisane u prijašnjem svitku, što ga je spalio Jojakim, Judin kralj.

²⁹A za Jojakima, Judina kralja, objavit ćeš: Ovako veli Gospodin: Ti si spalio ovaj svitak i rekao: Zašto si napisao u njemu: Doći će babilonski kralj i opustošiti svu zemlju i istrijebiti iz nje ljude i stoku?

³⁰Zato objavljuje Gospodin za Jojakima, Judina kralja: Ne će mu potomak sjediti na Davidovu prijestolju. Mrtvo će njegovo tijelo biti predano žegi dana i studeni noći.

³¹Ja ću na njemu, na njegovu potomstvu i na njegovim dvoranima kazniti njihova zlodjela, i pustit ću na njih i na jeruzalemske stanovnike, i na Judejce svu nesreću kojom sam im zaprijetio, ali oni ne poslušaše.”

³²I uze Jeremija drugi svitak i dade ga pisaru Baruhu, Nerijinu sinu, i on napisa u nj kako mu je kazivao Jeremija: sve riječi knjige koju je bio spalio Jojakim, Judin kralj. Njima su bile pridodane još slične riječi.