Read Biblija (Šarić) Jeremija 48 Bible Online

Jeremija 48 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 48

¹O Moabu. Ovako govori Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Teško Nebu: bit će opustošen! Sramota, Kirjatajim će biti osvojen. Sramota, tvrđava slomljena!

²Prođe slava Moaba. U Hešbonu snuju nesreću protiv njega: “Ustanimo da ga istrijebimo! Da nije više narod!” Madmene, i ti ćeš biti uništen. Za tobom ide mač.

³čuj jauk iz Horonajima: “Pustošenje i satiranje veliko.”

⁴”Satrven je Moab!” Njihov jauk razliježe se do Segora.

⁵Putem od Luhita uzlazi se plačući. Kako se silazi u Horonajim, čuje se jauk nad propašću:

⁶”Bježite, spasite život, budite kao magarac pustinje!”

⁷Jer si gradio na svojim djelima i na svojem blagu, bit ćeš i ti osvojen. Kemoš putuje u ropstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.

⁸Zatirač dolazi na svaki grad. Nijedan se grad ne će spasiti. Poharat će se dolina, opustošit će se nizina, kako je rekao Gospodin.

⁹Stavite Moabu nadgrobni spomenik! Jer je on razoren. Njegovi gradovi postaju pustinjom, bez stanovnika.

¹⁰Proklet tko se nemarno brine za Gospodnju riječ! Proklet tko od krvi usteže svoj mač!

¹¹Od malena je ostao Moab u miru, ležao je mirno na svojoj droždini, nije se pretakao iz posude u posudu, nikad nije išao u progonstvo. Zato mu je ostao profinjen okus. Njegov se miris nije izgubio.

¹²”Zato, zaista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, kada ću mu poslati bačvare. Oni će ga pretočiti, ispraznit će bačve, porazbijat će posude.

¹³Tada će se Moab osramotiti Kemošom kao Izrćlova kuća nekoć Betelom, u koji se uzdala.

¹⁴Kako samo možete reći: “Junaci smo, ljudi puni snage za boj!”

¹⁵Zatirač je Moabov izišao protiv njega. Najbolji od njegove mladosti silaze da bi bili zaklani, govori kralj.

¹⁶Ime je njegovo “Gospodin nad vojskama.” ? “Posve je blizu Moabova propast. Brzo korača njegova nesreća.”

¹⁷Žalite ga svi njegovi susjedi, svi koji znate za njegovo ime recite: “Kako se slomi jak štap, slavno žezlo!”

¹⁸Siđi sa svoje slave, sjedni u blato, stanovnice, kćeri Dibona! Moabov zatirač izlazi protiv tebe, obara tvoje gradove.

¹⁹Stani na put i pogledaj oko sebe, stanovnice Aroera! Upitaj umakloga bjegunca, reci: “Što se dogodilo?”

²⁰Osramoćen je Moab, razbijen. Jaučite i vičite! Oglasite na Arnonu: “Oboren je Moab.”

²¹Sud dolazi na ravnu zemlju, na Holon i Jahsu i Mefaot,

²²na Dibon i Nebo i Bet-Diblatajim,

²³na Kirjatajim i Bet Gamul i na Bet Meon,

²⁴na Kerijot, Bosru i sve gradove moapske zemlje, daleke i blize.

²⁵”Odbijen je rog Moabu, mišica se njegova smrskala”, govori Gospodin.

²⁶Opijte ga! ? Podigao se na Gospodina. ? Neka padne Moab u vlastitu bljuvotinu! Neka bude sada sam na podsmijeh!

²⁷Nije li tebi Izrćl bio na podsmijeh? Jesi li se možda zatekao među kradljivcima da podrugljivo treseš glavom kada si god samo o njemu govorio?

²⁸Ispraznite gradove i nastanite se u klisurama, moapski stanovnici! Učinite kao golubica koja se gnijezdi u pustari, na kraju gudure!

²⁹čuli smo za Moabov ponos, veoma velik, za njegovu oholost, njegovu nadutost i ponos, za njegovo razmetanje.

³⁰”Znam dobro njegovu obijest”, govori Gospodin. “Laž je njegovo brbljanje, laž je njegovo djelovanje.”

³¹Zato jaučem za Moabom, vičem glasno za svojim Moabom. Žalim ljude u Kir Heresu.

³²Više nego što sam plakao za Jazerom plačem za tobom, lozo Sibmasa! Do mora se vuče tvoja vriježa, dopire do Jazera. U tvoju jesen i u tvoju berbu prodire zatirač.

³³Radost i veselje iščeznu s rodnoga polja, iz moapske zemlje. Učinio sam kraj vinu u kacama. Gnječioci ne će više gnječiti. Ratna vika nije više radovanje.

³⁴Do Elalea prodire vika od Hešbona. Glasno jauču do Jahse, od Soara do Horonajima, do Eglat-Šelišije. Vode Nimrima postaju pustinja.

³⁵”Učinit ću u Moabu kraj,” govori Gospodin, “onomu koji se penjao na žrtvenu visinu, da kadi svojim bogovima.

³⁶Zato tuguje kao frula moje srce za Moabom. Tuguje kao frula moje srce za stanovnicima u Kir Heresu. Propalo je sve njihovo imanje i dobro.

³⁷Svaka je glava ćelava. Svaka je brada obrijana, zarezotine na svim rukama, oko bedara odjeća žalosti!

³⁸Na svim Moabovim krovovima i po njegovim cestama ništa do jadikovanje: Jer sam razbio Moab kao posudu koja se ne sviđa nikomu”, govori Gospodin.

³⁹Kako je satrven! ? Jaučite! ? Kako Moab okreće leđa naprćen sramotom! Postade Moab podsmijeh i groza svim svojim susjedima.

⁴⁰Jer ovako govori Gospodin: “Evo, kao orao lebdi nad njim, širi krila nad Moabom.

⁴¹Osvojeni su gradovi, zauzete su tvrđave. U onaj će dan biti srce Moabovih junaka kao srce žene što rađa.”

⁴²Uništen će biti Moab. Nije više narod. Jer se podigao na Gospodina.

⁴³”Groza i jama, i zamke na tebi, moapski stanovniče!”, govori Gospodin.

⁴⁴”Tko je umaknuo grozi, upada u jamu; tko iziđe iz jame, uhvati se u zamku kad ovo pustim na Moab, u godini njegova pohođenja”, govori Gospodin. "

⁴⁵U hešbonskoj sjeni zaustavljaju se izmoreni bjegunci. Jest, nekoć je izišao oganj iz Hešbona i ognjeni plamen iz Sihonove tvrđe opalio je sljepoočnice Moabu, tjeme borcima.

⁴⁶Teško tebi, Moabe! Izgubljen si, Kemošov narode! Sinovi će tvoji biti zarobljeni i kćeri će tvoje biti odvučene u progonstvo.

⁴⁷”Na kraju danâ okrenut ću Moabovu sudbinu”, govori Gospodin. Dovle je sud Moaba.