Read Biblija (Šarić) Jeremija 49 Bible Online

Jeremija 49 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 49

¹O Amoncima. Ovako veli Gospodin: “Zar Izrćl nema sinova? Zar nema baštinikâ? Zašto je Milkom baštinio Gad, zašto se njegov narod nastanio u njegovim gradovima?

²Zato, zaista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin “kad ću učiniti da zaori ratni urnebes protiv Rabat Amona. Bit će gomila razvalinâ. Njegovi će gradovi biti ognjem spaljeni, i Izrćl će baštiniti svoju vlastitu baštinu”, govori Gospodin.

³Hešbone, jauci! Opustošen je Ar. Jadikujte, Rabatove kćeri! Pripašite vreću oko sebe i tugujte! Lutajte u pleterima! Milkom putuje u progonstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.

⁴Što se hvališ svojom dolinom, svojim bujnim dnom doline, nevjerna kćeri, hvastajući se svojim bogatstvom: “Tko će udariti na me?”

⁵”Zaista, grozu ću pustiti na te”, govori svemogući Gospodin nad vojskama, “sa svih strana oko tebe! Bit ćete raspršeni, svaki za se. Bjegunce nitko ne će skupiti.

⁶Ali ću poslije okrenuti opet sudbinu Amonaca”, govori Gospodin.

⁷O Edomu. Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Zar nema više mudrosti u Temanu? Zar je nestao savjet razumnima? Je li im mudrost uminula?

⁸Bježite! Udaljite se odatle! Sakrijte se u dubinu, građani u Dedanu! Jer ću pustiti da na Ezava dođe njegova nesreća, vrijeme njegove kazne.

⁹Dolaze k tebi vinogradari: za pobiranje ne ostavljaju više ništa. Dolaze noću kradljivci: pohlepno grabe.

¹⁰Jest, ogolit ću Ezava. Otkrit ću njegova skrovišta. On se više ne može sakriti. Pleme će njegovo biti uništeno, njegova braća i susjedi. Ništa više ne ostade od njega.

¹¹Ostavi svoje sirote! Ja ću ih uzdržavati. Tvoje udovice neka se uzdaju u me!”

¹²Jer ovako veli Gospodin: “Zaista, koji nisu zaslužili da piju čašu, moraju je piti: a ti, ti da bi još ostao bez kazne? Ne ćeš ostati bez kazne, nego piti!

¹³Jer sobom se kunem, govori Gospodin: Bosra će biti vječna pustinja!”

¹⁴čuo sam vijest od Gospodina, glasnik je poslan k narodima: “Skupite se! Idite protiv Edoma! Dignite se u boj!”

¹⁵”Zaista, učinit ću te malenim među narodima, prezrenim među ljudima.

¹⁶Strah što ga ulijevaš zaludio je tvoje drsko mišljenje, jer stanuješ u kamenim rasjeklinama, hvataš se vrletnih visina. I visoko gradiš gnijezdo kao orao; ipak ću te otamo oboriti”, govori Gospodin. "

¹⁷”Grozan će postati Edom. Tko prolazi pokraj njega, zgrozi se i podsmijava se zbog svih njegovih rana.

¹⁸Kako se zbilo Sodomi i Gomori i njihovim susjedima kod njihova uništenja, tako”, veli Gospodin, “ne će više tamo nitko stanovati, nijedan čovjek ne će ondje boraviti.

¹⁹Gle, kao što lav izlazi iz sjajne jordanske zemlje na pašnjak u Temanu, tako ih iznenada gonim odatle. Koga sam izabrao, toga ću postaviti nad njima. Jer tko je kao ja? Tko će mene izazvati? I koji će mi pastir odoljeti?”

²⁰Zato čujte Gospodnju odluku koju je prihvatio protiv Edoma, njegove naume, što ih je smislio protiv stanovnika Temana: Zaista, odvući će ih, najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit će se pred njima vlastita paša!

²¹Od praska njihova pada zadrhtat će zemlja. Jauk će se njihov čuti do Crvenoga mora.

²²Gle, kao orao on se diže uvis. Lebdi tamo. Širi svoja krila nad Bosrom. U onaj dan bit će srce edomskih junaka kao srce žene koja rađa.

²³O Damasku. Zbunjeni su Hamat i Arpad kad čuše zle glase. Srce je njihovo uzbuđeno od brige, ne može se viša umiriti.

²⁴Klonuo je Damask, okrenuo se da bježi. Groza ga spopala, tjeskoba i bolovi ga prihvatili kao ženu što rađa.

²⁵Jao, slavni je grad ostavljen, raskošan grad!

²⁶”Zato će popadati mladići na njegovim ulicama, svi će ratnici izginuti u onaj dan!”, govori Gospodin nad vojskama.

²⁷”Na zidove Damaska stavit ću oganj, da proždre Ben-Hadadove palače.”

²⁸O Kedaru i o kraljevstvima hasorskim, što ih pobijedi Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako veli Gospodin: “Ustanite! Idite na Kedar! Pokorite sinove Istoka!

²⁹Uzimaju im šatore i stada, njihova pokrivala i posuđe. Otimaju im njihove deve i viču na njih: Groza naokolo!

³⁰Bježite! Zaklonite se što brže! Sakrijte se u dubinu, stanovnici Hasora!”, govori Gospodin. “Nabukodonozor, babilonski kralj, prihvatio je odluku protiv vas, smislio je plan protiv vas.

³¹Ustanite! Idite protiv bezbrižnog naroda, koji stanuje u sigurnosti”, govori Gospodin, “koji ne zna ni za vrata ni za prijevornice, koji stanuje sâm!

³²Njihove deve bit će plijen, mnoštvo njihovih stada grabež. Razasut ću ih u sve vjetrove, njih što šišaju tjeme. Učinit ću da dođe na njih propast sa svih strana”, govori Gospodin.

³³”Hasor će onda biti stan čagljeva i vječna pustinja. Nitko ne će više tamo stanovati, nijedan čovjek ne će boraviti u njemu.”

³⁴Ovo je riječ Gospodnja koja dođe proroku Jeremiji protiv Elama, u početku vladanja Judina kralja Sidkije.

³⁵Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Zaista, ja ću slomiti luk Elamu, glavno oružje njegove snage!

³⁶Dovest ću protiv Elama četiri vjetra s četiri kraja neba. Razasut ću ih u sve vjetrove. Ne će biti naroda kamo ne će doći prognanici Elama.

³⁷Utjerat ću u Elam strah od njegovih neprijatelja, od onih koji mu rade o glavi. Pustit ću nesreću na njih, žestinu svojega gnjeva”, govori Gospodin. “Poslat ću za njim mač dok ga ne zatrem.

³⁸Namjestit ću svoje prijestolje u Elamu, uništit ću ondje kralja i knezove”, govori Gospodin.

³⁹”Na završetku dana okrenut ću Elamovu kob”, govori Gospodin.