Read Biblija (Šarić) Jeremija 5 Bible Online

Jeremija 5 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 5

¹Prođite po ulicama Jeruzalema, gledajte i pitajte! Tražite na njegovim trgovima; ako nađete jednoga, ako ima samo jedan koji čini pravo, koji se drži vjernosti: ja ću mu oprostiti! "

²Govore: “Tako neka je živ Gospodin!”, pa se opet krivo zaklinju.

³Nisu li tvoje oči, Gospodine, upravljene poštenom biću? Udarao si ih, ali ih nije boljelo. Predao si ih uništenju. Ali oni ne žele primiti stegu; tvrđe im je čelo od kamena; ne će da se obrate. "

⁴Mislio sam: “Možda su to samo mali ljudi, koji tako ludo rade. Jer ne znaju Gospodnjega puta, ni pravice svojega Boga.

⁵Zato ću poći k velikima i s njima govoriti. Oni sigurno znaju Gospodnji put, pravicu svoga Boga.” Ali upravo su oni izlomili jaram, pokidali užad.

⁶Zato ih bije lav šume, davi ih vuk iz pustare, leži i vreba ris pred njihovim gradovima: tko iziđe iz njih, bit će rastrgan. Jer su mnogobrojne njihove opačine, mnogovrsni su njihovi grijesi.

⁷”Kako bih ti ja još oprostio? Sinovi su mi tvoji postali nevjerni i zaklinjali se ništavnim idolima. Učinio sam s njima Savez. Ali oni raskinuše Savez i postadoše gosti u idolskoj kući.

⁸Oni su kao tovni, pretili konji; svaki rže za idolima drugoga. "

⁹Zar da tako što ne kaznim?”, veli Gospodin. “Zar da se ne osvetim takvu narodu?

¹⁰Popnite se na obronke! Obarajte ih! Ali ih nemojte sasvim zatrti! Sasijecite njihove loze! Jer nisu više Gospodnje.

¹¹Jest, postadoše mi sasvim nevjerne, Izrćlova i Judina kuća”, veli Gospodin.

¹²Odriču se Boga i govore: “Ništa za to. Ne dolazi nesreća na nas. Ne vidimo mača ni gladi.

¹³Proroci su vjetroviti brbljavci, Božja riječ nije nikad u njima. Neka njima samima bude tako!”

¹⁴Zato ovako veli Gospodin, Bog nad vojskama: “Kad tako govorite, onda ću ja svoje riječi učiniti u tvojim ustima ognjem i taj narod drvetom, da ih oganj spali.

¹⁵Gle, ja dovodim izdaleka narod na vas, Izrćlova kućo”, veli Gospodin. “Nepobjediv narod, prastar je to narod, narod kojemu ne znaš jezika.

¹⁶Tobolac je njegov otvoren grob. Svekoliki su junaci.

¹⁷On ti jede žetvu i kruh. On ti jede sinove i kćeri. On ti jede ovce i goveda. On ti jede lozu i smokvu. On ti mačem obara tvrde gradove, u koje se uzdaš.

¹⁸Doduše, ne ću vas ni u one dane”, veli Gospodin, “sasvim uništiti.”

¹⁹Ako tada pitate: “Zašto nam sve to učini Gospodin, naš Bog”, onda ćeš im reći: “Kako ste ostavili mene i služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, tako ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša.”

²⁰Javite ovo u Jakovljevoj kući! Oglasite u Judi:

²¹”čuj, narode pun ludosti i nerazuma, koji ima oči, a ne vidi, koji ima uši, a ne čuje!

²²Zar se mene ne ćete bojati”, veli Gospodin, zar ne ćete preda mnom drhtati? Ja sam postavio moru pličinu za granicu, za vječnu ogradu, koju ne prekoračuje. Ako i buči, ne može ništa. Ako valovi i huje, ne prelaze.

²³Ali ovaj narod ima srce puno prkosa i puno pobune. Oni otpadoše i otiđoše.

²⁴I ne kažu sebi: Bojmo se Gospodina, svojega Boga, koji daje dažd, rani i kasni u pravo vrijeme; koji napaja njive, uzdržava nam žetvu! "

²⁵Krivnja je vaša to narušila, grijesi vaši drže daleko blagoslov od vas.

²⁶Jest, bezbožnika ima u mome narodu. Oni vrebaju zgureni kao ptičari, postavljaju zamke i hvataju ljude.

²⁷Kao krletka puna ptica tako su njihove kuće pune nepravednoga dobra.

²⁸Zato su postali moćni i bogati. Pretili su postali i gojni; jest, njihova zloća prelazi svaku mjeru. Ne brinu se za pravdu, ne nastupaju za pravicu sirote i ne odlučuju za stvar siromaha. "

²⁹”Zar da takvo što ne kaznim?”, veli Gospodin. “Zar da se ne osvetim takvu narodu?”

³⁰Užas i strahota biva u zemlji.

³¹Proroci prorokuju laž, svećenici rade na svoju ruku, i tako voli moj narod. A što ćete činiti kad se približi kraj?