Read Biblija (Šarić) Jeremija 51 Bible Online

Jeremija 51 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 51

¹Ovako govori Gospodin: “Zaista, ja ću podići protiv Babilona i protiv stanovnika Kaldeje bijes upropastitelja.

²Poslat ću protiv Babilona vijače, da ga izviju i njegovu zemlju da oplijene, kad ga opsjednu uokolo u dan propasti.”

³Neka nitko ne nategne svoj luk, neka se ne digne u svome oklopu! Ne štedite njegovih mladića! Istrijebite svu njegovu vojsku!

⁴Pobijeni leže u kaldejskoj zemlji, izbodeni na njezinim ulicama.

⁵Jer nije ostavio Izrćla i Jude njihov Bog, Gospodin nad vojskama; ako i jest njihova zemlja puna krivnje protiv Izrćlova Sveca. "

⁶Bježite iz babilonskoga područja! Svaki neka spasi svoj život, da ne izginete svojom krivnjom! Jer je vrijeme osvete za Gospodina. On obavlja naplatu na njemu.

⁷Babilon je bio zlatna čaša u Gospodnjoj ruci. Svu je zemlju opio. Vina su njegova pili narodi. Tako su narodi poludjeli.

⁸Najednom pade Babilon i razbi se. Jaučite za njim! Donesite balzama za njegovu bol! Možda ga se uspije iscijeliti!

⁹”Htjedosmo iscijeliti Babilon. Ali se ne može iscijeliti. Ostavite ga! Idimo svaki u svoju postojbinu! Jer do neba dopire njegova osuda. Doseže do oblaka.

¹⁰Gospodin je iznio na svjetlo našu pravednu stvar. Dođite, pripovijedajmo na Sionu o djelu Gospodina, svojega Boga!”

¹¹Oštrite strijele! Punite tuljce! Gospodin je razdražio bijes medijskoga kralja, jer je protiv Babilona uperen njegov naum, da ga uništi. Jest, to je Gospodnja osveta, osveta za njegov Hram!

¹²Razmahnite zastavom protiv babilonskih zidova! Pojačajte stražu! Postavite stražare! Namjestite zasjede! Jer kako je Gospodin naumio, tako će i izvršiti što je obećao za babilonske stanovnike.

¹³Ti, koji stanuješ na silnim vodama, bogat blagom, dođe tvoj kraj! Svršetak je tvojoj lihvi!

¹⁴Gospodin nad vojskama zakleo se samim sobom: “Ako sam te i napunio ljudima kao skakavcima, ipak će se zapjevati nad tobom pobjedonosna vika.”

¹⁵On je stvorio zemlju svojom snagom, on je utemeljio cijeli svijet svojom mudrošću, on je razastro nebo svojim razumom.

¹⁶Kad zaori njegov glas, zašušte vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s daždem, izvodi vihor iz njegovih odaja.

¹⁷Luđak je svaki koji to ne shvaća. Stidjeti se mora svaki umjetnik svojega livenog lika. Jer je prijevara njegov liveni lik; nema u njemu duha. "

¹⁸Oni su tlapnje, smiješne stvari. U vrijeme njihove kazne njima će biti kraj.

¹⁹Ali kao oni nije Jakovljev dio, nego je on Stvoritelj svega, i Izrćl je pleme koje je njegovo. Gospodin nad vojskama je njegovo ime.

²⁰”Ti si mi bio malj, bojno oružje; tobom sam satro narode, tobom sam razorio kraljevstva. "

²¹Tobom sam satro konja i jahača. Tobom sam satro kola i vozača.

²²Tobom sam satro čovjeka i ženu. Tobom sam satro starca i dijete. Tobom sam satro momka i djevojku.

²³Tobom sam satro pastira i stado. Tobom sam satro seljaka i spregu. Tobom sam satro namjesnike i upravitelje.”

²⁴”A sad ću na vaše oči platiti Babilonu i svim kaldejskim stanovnicima za svu zloću što je učiniše Sionu”, govori Gospodin.

²⁵”čekaj, sad ću na te, goro pogibije”, govori Gospodin, “koja si opustošila svu zemlju! Pružit ću svoju ruku protiv tebe i svalit ću te sa stijene i napravit ću od tebe goru ognja.

²⁶Ne će uzeti od tebe kamena za krunište ni kamena za temelj. Ne, bit ćeš vječna pustoš”, govori Gospodin.

²⁷Zasadite zastavu u zemlju! Zatrubite u rog među narodima! Posvetite narode za boj protiv Babilona! Sazovite protiv njega kraljevstva Ararata, Minija i Aškenaza! Podignite protiv njega Tafsar! Dovedite konje, mnogo konja poput skakavaca!

²⁸Posvetite protiv njega narode za boj, medijskoga kralja, namjesnike, sve njegove upravitelje i sve područje njegove vlasti!

²⁹Tada će se potresti i zadrhtati zemlja, jer se na Babilonu ispunjava Gospodnja odluka, da učini babilonsko područje pustinjom u kojoj nitko ne stanuje.

³⁰Junaci Babilona odustaju od boja, ostaju i sjede u tvrđavama. Usahnula je njihova junačka snaga. Postali su žene. Opustošene su njegove kuće, slomljene njegove prijevornice.

³¹Teklić leti za teklićem, glasnik za glasnikom da jave babilonskom kralju kako je njegov grad zauzet sa svih krajeva,

³²da su njegovi brodovi zaposjednuti, njegove bare isušene, ratnici klonuli.

³³Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Kći je babilonska kao gumno u vrijeme kad se nabija. Još malo pa je i za nju došlo vrijeme žetve.”

³⁴”Nabukodonozor, babilonski kralj, pojeo me je i satro. Kao praznu posudu me bacio. Proždro me kao što zmaj napuni svoj trbuh, otjerao me iz mojega raja.

³⁵Moja bijeda neka padne na Babilon, veli građanstvo Siona. Moja krv neka dođe na kaldejske stanovnike!, veli Jeruzalem.”

³⁶Zato ovako govori Gospodin: “Evo, ja ću voditi tvoju parnicu! Osvetit ću te. Osušit ću njegovo more; izvor ću njegov osušiti. "

³⁷Babilon će postati gomila kamenja, stan čagljevima, pustoš, poruga i bez stanovnika.

³⁸Svi će rikati kao lavovi, zavijati kao lavići.

³⁹Kad se zapale pohlepom, zgotovit ću im gozbu i opit ću ih, da stanu posrtati i padnu u vječni san, iz kojega se više ne će probuditi”, govori Gospodin.

⁴⁰”Dovest ću ih na klanje kao janjce, kao ovnove i jarce.”

⁴¹Ah, kako je zauzet Šešak i osvojen ures svega svijeta! Kako je Babilon postao užas među narodima!

⁴²Ustalo je more na Babilon: utonu u njegove silne valove.

⁴³Gradovi mu postadoše pustoš: zemlja suše i goleti, zemlja u kojoj više ne stanuje čovjek, kroz koju više ne prolazi čovjek.

⁴⁴Pohodit ću Bela u Babilonu i istrgat ću iz njegovih ralja što je proždro. Narodi ne će više grnuti k njemu. I zidovi su babilonski pali.

⁴⁵Iziđi iz njegova područja, narode moj! Neka svaki spasi svoj život od žestokoga Gospodnjega gnjeva!

⁴⁶Nemojte da klone vaše srce! Ne bojte se glasa što će se čuti u zemlji, kad jedne godine dođe ovaj glas, druge godine onaj glas, i kad nasilje zavlada u zemlji, i jedan vladalac ustane na drugoga.

⁴⁷”Zato zaista dolazi vrijeme kad ću pohoditi babilonske idole. Sva će se njegova zemlja posramiti. Svi će njegovi pobijeni pasti u njemu.

⁴⁸Tada će nad Babilonom klicati od radosti nebo i zemlja, i sve u njima, kada dođu na nj sa sjevera zatirači”, govori Gospodin.

⁴⁹”I Babilon mora pasti za pobijene Izrćlce, kao što su za Babilon pobijeni padali po cijelom svijetu.”

⁵⁰Idite, koji umakoste maču! Ne stojte! Spominjite se u daljini Gospodina! Prema Jeruzalemu neka se upravlja vaše srce!

⁵¹Stajali smo posramljeni kad čusmo za porugu. Stid je pokrio naše lice. Jer su tuđini došli u svete Gospodnje stanove.

⁵²”Zato zaista, dolazi vrijeme”, govori Gospodin, “kad ću pohoditi njegove idole. Po svoj zemlji jecat će pobijeni.

⁵³Da se Babilon sve do neba popne, da sagradi svoju tvrđavu na nepristupačnoj visini, doći će ipak od mene na nj zatirači”, govori Gospodin.

⁵⁴čuj, odjekuje vika iz Babilona, veliko razorenje iz kaldejske zemlje!

⁵⁵Gospodin zatire Babilon, dokida tamo veliku vrevu. Njegovi valovi buče kao silne vode, njegova se vika razliježe.

⁵⁶Zaista, zatirač dođe na Babilon. Junaci se njegovi zarobljavaju, lukovi se njegovi potiru. Jer je Gospodin Bog plaće, koji sigurno plaća.

⁵⁷”Njegove knezove i mudrace, namjesnike, upravitelje i ratnike opit ću da padnu u vječni san, iz kojega se više neće probuditi” ? govori kralj. Gospodin nad vojskama je njegovo ime.

⁵⁸Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Široki babilonski zidovi razorit će se do temelja, visoka vrata će se ognjem spaliti. Ljudi će se truditi ni za što, narodi će se mučiti za oganj.”

⁵⁹Ovo je nalog što ga dade prorok Jeremija Seraji, sinu Nerije, Mahsejinu sinu, kad je ovaj sa Sidkijom, Judinim kraljem, pošao u Babilon u četvrtoj godini njegova kraljevanja. Seraja je bio glavni upravitelj.

⁶⁰Jeremija je bio napisao u jednu knjigu svu nesreću što je trebala sići na Babilon, naime sve ove riječi što su napisane protiv Babilona.

⁶¹Jeremija reče Seraji: “Kad dođeš u Babilon, gledaj da objaviš sve ove riječi!

⁶²Reći ćeš: Gospodine, ti si zaprijetio ovomu mjestu uništenjem, da se nitko više ne nastani u njemu, ni čovjek ni životinja, jer treba biti vječna pustinja.

⁶³Kad pročitaš ovu knjigu, priveži na nju kamen, baci je u Eufrat

⁶⁴i reci: Tako će potonuti Babilon i ne će se više podići zbog nesreće što ću je pustiti na nj, i on će iznemoći.” Dovle su Jeremijine riječi.