Read Biblija (Šarić) Jeremija 9 Bible Online

Jeremija 9 - Biblija (Šarić) bible

Jeremija 9

¹O, kad bih samo imao u pustari prebivalište! Ostavio bih svoj narod i otišao od njega. Jer su oni svi preljubnici, četa varalica.

²”Zapinju svoje jezike kao luk. Lažju, a ne istinom su moćni u zemlji. Koračaju iz zla u zlo, a mene ne poznaju”, veli Gospodin.

³Neka nitko ne vjeruje svojemu bratu! Jer je svaki brat varalica. Svaki prijatelj ide, te otpada.

⁴Jedan vara drugoga, i nijedan ne govori istine. Privikli su jezike na laganje. Muče se kako bi radili naopako.

⁵”Stanuješ usred lukavstva. Zbog lukavstva me ne žele poznati”, veli Gospodin.

⁶Zato ovako govori Gospodin nad vojskama: “Gle, prokušat ću ih u talionici. Jer kako i mogu drukčije raditi zbog kćeri, svoga naroda?

⁷Njihov je jezik ubojita strijela: izriče prijevaru. Ustima ljubazno govori bližnjemu. Ali mu se u srcu priprema zasjeda.

⁸Da takvo što na njima ne kaznim?”, veli Gospodin. “Da se ne osvetim takvu narodu?”

⁹Po gorama ću podići plač i jadikovanje, pjesmu tužaljku po pašnjacima. Oni leže poharani. Putnik njima ne prolazi. Ne prisluškuju više blejanje stada. Od ptica do životinja sve je pobjeglo, zaklonilo se.

¹⁰U gomilu kamenja obratit ću Jeruzalem, u stan čagljeva, i pretvorit ću Judine gradove u pustinju u kojoj nitko ne stanuje.

¹¹Tko je mudrac koji razumije i navješćuje ovo, što mu govore Gospodnja usta: Zašto propada zemlja, leži opustošena kao pustinja kojom nitko ne prolazi?

¹²Gospodin govori: “Budući da ostaviše moj zakon, koji sam im dao, i nisu slušali mojega glasa i nisu živjeli po njemu,

¹³nego su išli za prkosnim mislima svojega srca i za Baalima, kako ih naučiše njihovi oci”,

¹⁴zato ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: “Ja ću njih, taj narod, hraniti pelinom i dat ću im otrovnu vodu da je piju.

¹⁵Rasijat ću ih među narode koje nisu poznavali ni oni ni njihovi oci, i pustit ću za njima mač, dok ih ne istrijebim.”

¹⁶Ovako veli Gospodin nad vojskama: “Ustanite, zovite narikače, neka dođu! Pošaljite po mudre žene! Neka dođu,

¹⁷brže, neka zapjevaju nad nama pjesmu tužaljku, da naše oči pljušte suzama, da naše vjeđe teku vodom!

¹⁸čuj! Pjesma se tužaljka čuje od Siona: Jao, uništeni smo, veoma smo upali u sramotu! Domovinu moramo ostaviti, svoje stanove predati!”

¹⁹čujte, žene, Gospodnju riječ! Neka primi vaše uho riječ njegovih usta! Učite svoje kćeri naricati, učite jedna drugu naricati:

²⁰”Kroz prozore se popne smrt, prodre u naše dvorove, pomori djecu na ulici, mladež s trga!”

²¹Govori: “Ovako veli Gospodin: Mrtva ljudska tjelesa leže kao gnoj na polju, kao rukoveti za žeteocem koje nitko ne kupi.”

²²Ovako veli Gospodin: “Neka se ne hvali mudrac svojom mudrošću! Neka se ne hvali jaki svojom jakošću! Neka se ne hvali bogati svojim bogatstvom!

²³Ne, time neka se hvali, tko se hoće hvaliti, što je tako razuman te spoznaje mene, da sam ja Gospodin, koji činim na zemlji milost, pravo i pravednost. Takav mi se sviđa”, veli Gospodin.

²⁴”Doista, dolazi vrijeme”, veli Gospodin, “kad ću pohoditi sve što je neobrezano unatoč obrezanju:

²⁵Egipat, Judu, Edom, Amonce i Moab i sve s podrezanom kosom, koji stanuju u pustinji. Jer su svi neznabošci neobrezani, a sav je Izrćl neobrezana srca.”