Read Biblija (Šarić) Tužaljke 2 Bible Online

Tužaljke 2 - Biblija (Šarić) bible

Tužaljke 2

¹Ah, kako naoblači Gospodin u svom gnjevu sionsku kćer! Baci s neba na zemlju Izrćlov sjaj, ne pomisli na podnožje svojih nogu u dan svojega gnjeva.

²Ne štedeći ih, uništi Gospodin sva Jakovljeva polja. Poobara u svom gnjevu tvrđave Judine kćeri. Pobaca u prah, oskvrne kraljevstvo i njegove knezove.

³Slomi u žestini svoga gnjeva svu Izrćlovu snagu. Potegne natrag svoju desnicu od neprijatelja, raspali se na Jakova kao plameni oganj što sve proždire.

⁴Kao neprijatelj nateže svoj luk, kao protivnik pruži svoju desnicu; što obraduje oko, sve to uništi u šatoru sionske kćeri. Izli svoj gnjev kao oganj. "

⁵Kao neprijatelj pokaza se Gospodin, uništi Izrćla, uništi sve njegove palače, obori njegove tvrđave, nagomila na Judinu kćer jad na jad.

⁶Pogazi kao lijehu njegov Hram, poruši njegovo Svetište. Gospodin vrati u zaborav na Sionu blagdane i subotu. U svom žestokom gnjevu odbaci kralja i svećenika.

⁷Pogrdi Gospodin svoj žrtvenik, zamrzi svoje svetište. Pusti da padnu neprijatelju u ruke zidovi njegovih dvorova. Snađe ih vika u Gospodnjoj kući kao u dan blagdana.

⁸Gospodin odluči uništiti zidove sionske kćeri. Rasteže mjeračko uže i ne stavi svoje ruke kod rušenja. Ražalosti opkop i zid; tugovali su zajedno. "

⁹Utonoše u zemlju njezina vrata; slomi i razbi njezine prijevornice. Kod neznabožaca su mu kralj i knezovi. Nema više zakona. I njezini proroci ne dobivaju viđenja od Gospodina. "

¹⁰Šuteći, sjede na zemlji starci sionske kćeri, posuli su prahom svoju glavu, vrećom se ogrnuli. Oborile su k zemlji glavu jeruzalemske djevojke.

¹¹Ispadoše mi oči od plača, moje grudi hoće da puknu. Sav mi je život otet zbog pada kćeri mojega naroda, jer dijete i nejač ginu na gradskim ulicama.

¹²Svojim majkama viču: “Gdje je kruh?” Ginu kao smrtna rana na gradskim ulicama, izdišu svoju dušu na grudima svojih majki.

¹³Što da ti predočim, s čim da te izjednačim, jeruzalemska kćeri? Kakvu ću ti priliku naći da te utješim, djevojko, sionska kćeri? Jer je velika kao more tvoja nesreća; tko da te iscijeli? "

¹⁴Tvoji su ti proroci navješćivali laž i prijevaru, nisu otkrivali tvoje krivnje, da okrenu tvoju sudbinu. Samo su ti kazivali utvare, da te prevare i zavedu.

¹⁵Nad tobom plješću rukama svi koji prolaze putem. Psiču i mašu glavom nad jeruzalemskom kćeri: “To li je grad za koji su govorili da je najljepši, milina svemu svijetu?”

¹⁶Otvaraju usta protiv tebe svi tvoji neprijatelji. Škripe zubima, psiču i viču: “Ha, mi proždrijesmo! Jest, ovo je dan našega nadanja; dočekasmo ga, doživjesmo!” "

¹⁷Završio je Gospodin što je naumio, ispunio je svoju prijetnju koju je davno kazao: razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, učinio je ponosnim tvoje protivnike.

¹⁸O, poviči gore visoko Gospodinu, djevojko, kćeri sionska! Daj da teku tvoje suze kao potok danju i noću! Ne daj sebi nikada mira; neka se tvoje oko nikada ne odmori! "

¹⁹Ustani? Tuguj glasno noću, u početku straže! Izlijevaj svoje srce kao vodu pred Gospodnjim licem! Podiži k njemu ruke za život svoje djece, što ginu od gladi na uglovima svih ulica!

²⁰”Gospodine, vidi ipak i pogledaj kome si ovako učinio! Jesu li smjele žene jesti plod svoga tijela, dječicu svoje brige? Je li se smjelo u Gospodnjem svetištu ubijati svećenike i proroke?

²¹Po ulicama leže na zemlji dječak i starac. Moje djevojke i mladići padoše od mača. Ti si ih pobio u dan svojega gnjeva, poklao si ih okrutno.

²²Sazvao si kao na blagdan odasvud one koji me straše. U dan Gospodnjega gnjeva nije bio nitko koji bi utekao i umaknuo. Koje othranih i brižno odgojih, njih mi moj neprijatelj pobi.”