Read Biblija (Šarić) Tužaljke 3 Bible Online

Tužaljke 3 - Biblija (Šarić) bible

Tužaljke 3

¹Ja sam onaj koji sam iskusio nevolju od pruta njegova gnjeva.

²Potisnuo me i potjerao u taman mrak.

³Protiv mene obraća svoju ruku uvijek iznova, povazdan.

⁴Učinio je da uvene moje tijelo, moja koža, polomio je moje kosti.

⁵Sazidao je i nagomilao oko mene otrovnu nevolju.

⁶U tamu me obavio kao mrtvace davnih vremena.

⁷Ogradio me, da ne iziđem, otežao mi okove.

⁸Kad vičem i zovem, on ne čuje mojega vapaja.

⁹Zazidao je moje putove tesanim kamenom, razvalio moju stazu.

¹⁰Bio mi je kao medvjed što vreba, lav u skrivalištu.

¹¹Odvukao me s puta, razderao me. Pustio me da uginem.

¹²Nategnuo je svoj luk, stavio me za metu svojoj strijeli.

¹³Proboo mi je bubrege strijelama iz svojega tobolca.

¹⁴Postao sam podsmijeh svemu svojemu narodu, njihovo ruglo svaki dan.

¹⁵Nasitio me gorčinom, dao mi da pijem pelin.

¹⁶Polomio mi zube kamenjem, dao mi pepeo da jedem.

¹⁷Uzeo si mir mojoj duši, zaboravio sam sreću.

¹⁸Rekoh: “Ode mi život i moje ufanje u Gospodina.”

¹⁹Spomeni se moje nevolje, moga tumaranja, gorkoga pelina!

²⁰Mnogim mudrovanjem skučena je u meni moja duša.

²¹Ovo ću pomisliti u sebi, iz toga ću crpsti ufanje:

²²Milost je Gospodnja da nismo sasvim uništeni, neiscrpno je njegovo milosrđe.

²³Ponavlja se svako jutro. Vrlo je velika tvoja vjernost.

²⁴Velim: “Gospodin je moj dio; zato se ufam u njega.” "

²⁵Gospodin je dobrostiv onome koji ga čeka, duši koja ga traži.

²⁶Dobro je mirno čekati Gospodnju pomoć.

²⁷Dobro je svakome nositi svoj jaram od mladosti.

²⁸Neka sjedi sam i šuti, kad mu on dosudi!

²⁹Neka prigne k prahu svoja usta; možda još ima ufanja! "

³⁰Neka podmetne svoj obraz onome koji ga udara, nek se nasiti sramote!

³¹Jer Gospodin ne odbacuje zauvijek.

³²Ako i dosudi nevolju, on se i smiluje u veličini svoje milosti; "

³³jer on iz naslade ne obara i ne rastužuje ljude.

³⁴Kad su gazili nogama sve zarobljenike u zemlji,

³⁵kad su izvrtali pravo čovjeka pred očima Višnjega,

³⁶kad su tlačili čovjeka pred sudom: ne vidi li to Gospodin?

³⁷Tko je taj koji je zapovjedio i zbilo se, a Gospodin da nije zapovjedio?

³⁸Ne dolaze li nesreća i sreća po zapovijedi Višnjega?

³⁹Zašto se tuži čovjek koji još živi, čovjek zbog svojih kazni?

⁴⁰Ispitajmo, pretražimo svoje putove, obratimo se Gospodinu!

⁴¹Podignimo srce i ruke k Bogu u nebu!

⁴²Griješili smo i bunili smo se; tada nam nisi oprostio. "

⁴³Obavio si se gnjevom, progonio si nas, ubijao neštedimice; "

⁴⁴zaogrnuo si se u oblak, da više ne prodre molitva; "

⁴⁵učinio si od nas smeće i izmet usred narodâ.

⁴⁶Razvaljuju svoja usta protiv nas svi naši neprijatelji.

⁴⁷Stigla nas je groza i jama, uništenje i zatiranje.

⁴⁸Potoci vode teku iz mojih očiju zbog pada kćeri mojega naroda.

⁴⁹Moje oči liju suze bez prestanka,

⁵⁰dok Gospodin ne pogleda i ne vidi s neba.

⁵¹Moje oko muči moju dušu zbog svih kćeri mojega grada.

⁵²Tjerali su me kao pticu moji neprijatelji ni za što.

⁵³Svaljivali su u jamu moj život, bacali na me kamenje.

⁵⁴Vode su pokrile moju glavu; pomislio sam: “Izgubljen sam.” "

⁵⁵Tada sam zazvao, Gospodine, tvoje ime iz dubine jame.

⁵⁶Ti si čuo moj zaziv: “Ne zatiskuj svojega uha pred mojim vapajem!”

⁵⁷Bio si blizu mene kad sam te zvao; rekao si: “Ne boj se!” "

⁵⁸Vodio si, Gospodine, moju stvar, izbavljao si moj život.

⁵⁹Vidio si, Gospodine, moju krivnju; pribavi mi pravicu! "

⁶⁰Vidio si svu njihovu osvetljivost, sve njihove naume protiv mene.

⁶¹čuo si njihovo ruganje, Gospodine, sve njihove naume protiv mene,

⁶²čuo si govore mojih protivnika, i spletke protiv mene povazdan.

⁶³Pogledaj njihovo sjedenje i ustajanje: ja sam njihova pjesma rugalica.

⁶⁴Gospodine, ti ćeš im platiti po djelu njihovih ruku.

⁶⁵Zaslijepit ćeš njihova srca; tvoja kletva past će na njih! "

⁶⁶Ti ćeš ih u gnjevu progoniti, uništiti ih pod nebom, Gospodine!