Read Biblija (Šarić) Ezekiel 14 Bible Online

Ezekiel 14 - Biblija (Šarić) bible

Ezekiel 14

¹Dođoše k meni neki od Izrćlovih starješina i sjedoše preda me.

²Tada mi dođe Gospodnja riječ ovako:

³”Sine čovječji, ovi su se ljudi okrenuli opet idolima i štovali sablazan i svoju prijašnju krivnju. Zar da pustim da me sad oni pitaju?

⁴Zato im kaži i javi im: Ovako veli svemogući Gospodin: Svakom od Izrćlove kuće koji se opet okrenuo idolima i štovao sablazan i svoju prijašnju krivnju, a ipak dođe proroku, ja Gospodin odgovorit ću mu za mnoštvo njegovih idola

⁵time što ću uhvatiti Izrćlovu kuću za srce, jer se odvratila od mene po svakojakim idolima.

⁶Zato reci Izrćlovoj kući: Ovako veli svemogući Gospodin: Obratite se i okrenite se od svojih idola! Okrenite svoje lice od svojih gadova!

⁷Jer svakome od Izrćlova doma i od stranaca koji se zadržavaju u Izrćlu, a koji otpadne od mene i opet se okrene idolima i štuje sablazan i svoju prijašnju krivnju, pa ipak dođe proroku da me upita preko njega, njemu ću ja, Gospodin, sam odgovoriti.

⁸Upravit ću svoje lice nasuprot takvu čovjeku i učinit ću od njega primjer i poslovicu, istrijebit ću ga iz svojega naroda. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin.

⁹Ako li se prorok dade zavesti i nešto odgovori, ja, Gospodin, zaveo sam toga proroka. Ja ću pružiti svoju ruku protiv njega i istrijebit ću ga iz svojega naroda Izrćla.

¹⁰Obojica će okajati svoju krivnju. Krivnja onoga koji pita isto je tako velika kao krivnja prorokova,

¹¹da više Izrćlova kuća ne odstupi od mene i da se više ne okalja svakojakim grijesima, nego da bude moj narod i da ja budem njihov Bog”, govori svemogući Gospodin.

¹²Ovako mi dođe Gospodnja riječ:

¹³”Sine čovječji, ako bi se koja zemlja ogriješila o mene i počinila vjerolomstvo, i ja bih onda pružio ruku protiv nje i slomio joj štap kruha, pustio na nju glad i poubijao u njoj ljude i stoku,

¹⁴i ako bi u njezinoj sredini bila ova tri čovjeka: Noa, Danijel i Job, oni bi svojom pravednošću izbavili samo same sebe”, govori svemogući Gospodin.

¹⁵”I ako bih pustio na zemlju divlje životinje i one je opustile, te bi postala pustinja kojom više nitko ne bi prolazio zbog divljih životinja,

¹⁶i ako bi se ona tri čovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja živ bio”, govori svemogući Gospodin, “oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri; jedino bi se oni izbavili, a zemlja bi postala pustinja. "

¹⁷Ili ako bih pustio mač na onu zemlju i zapovjedio: Mač neka prođe kroz tu zemlju, i ako bih iz nje istrijebio ljude i životinje,

¹⁸i ako bih se ona tri čovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja živ bio”, govori svemogući Gospodin, “oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri, nego bi se samo oni sami izbavili.

¹⁹Ili ako bih pustio kugu na onu zemlju i svoj gnjev izlio na nju krvlju, da istrijebim u njoj ljude i stoku,

²⁰i ako bi se Noa, Danijel i Job nalazili u njoj, ne bi oni, tako ja živ bio”, govori svemogući Gospodin, “izbavili ni sina ni kćer, nego bi svojom pravednošću izbavili samo sebe same.”

²¹Jer ovako veli svemogući Gospodin: “A ipak, ako pustim četiri svoje zle kazne: mač, glad, divlje zvijeri i kugu na Jeruzalem, da iz njega istrijebim ljude i stoku,

²²ipak će se u njemu izbaviti jedan ostatak sinova i kćeri koji će biti izvedeni iz njega. Oni će ovamo doći k vama i vidjet ćete njihov put i njihova djela i utješit ćete se za zlo što sam ga pustio na Jeruzalem, za sve što sam mu učinio.

²³Oni će vas utješiti kad vidite njihov put i njihova djela. Tako ćete spoznati da nisam bez razloga učinio što sam god učinio tome gradu”, govori svemogući Gospodin.