Read Biblija (Šarić) Ezekiel 37 Bible Online

Ezekiel 37 - Biblija (Šarić) bible

Ezekiel 37

¹Gospodnja ruka dođe nada me. Gospodin me izvede u duhu van i postavi me usred doline što je bila puna mrtvačkih kostiju.

²Provede me pokraj njih uokolo. I gle, bilo ih je vrlo mnogo po dolini, bile su sasvim suhe.

³On me upita: “Sine čovječji, mogu li opet oživjeti ove mrtvačke kosti?” Ja odgovorih: “Svemogući Gospodine, ti znaš.”

⁴Tada mi reče: “Prorokuj o tim kostima i kaži im: Suhe kosti, čujte Gospodnju riječ!

⁵Ovako govori svemogući Gospodin ovim kostima: Gle, ja ću staviti u vas duh, da oživite.

⁶Napravit ću vam žile i učiniti da vam izraste meso, i navući ću na vas kožu, i ulit ću vam duh, da oživite. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin.”

⁷Ja sam prorokovao kako mi je bilo zapovjeđeno. Tada je nastao šum, kada sam prorokovao. Bio je štropot, i kosti su se pribirale, jedna uz drugu.

⁸Vidio sam kako su na njima izrasli žile i meso i kako se na njih navukla koža. Ali još nije bilo u njima duha.

⁹On mi reče: “Prorokuj duhu, prorokuj, sine čovječji! Reci duhu: Ovako veli svemogući Gospodin: Duše, dođi od četiri vjetra, dahni u ove usmrćene, da opet ožive!”

¹⁰I kad sam prorokovao kako mi je bio zapovjedio, dođe duh u njih. One oživješe i postaviše se na svoje noge, jedna silno velika vojska.

¹¹On mi reče: “Sine čovječji, ove su kosti sva Izrćlova kuća. One govore: Kosti su naše usahnule; nada je naša prošla; nema ništa od nas. "

¹²Zato prorokuj i kaži im: Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću otvoriti vaše grobove i vas, narode moj, izvesti iz grobova i dovesti vas natrag u Izrćlovu zemlju.

¹³Spoznat ćete da sam ja Gospodin, kad otvorim vaše grobove i vas, narode moj, izvedem iz vaših grobova.

¹⁴Učinit ću da dođe u vas moj duh, da oživite, i naselit ću vas opet u vašoj zemlji. Tada ćete spoznati da sam ja, Gospodin, to rekao i izvršio”, govori Gospodin.

¹⁵Ovako mi dođe Gospodnja riječ:

¹⁶”Ti, sine čovječji, uzmi jedno drvo i napiši na njemu: Juda i Izrćlovi sinovi, njegovi saveznici! Uzmi još jedno drvo i napiši na njemu: Josip, Efrajimovo stablo, i sva Izrćlova kuća, njegovi saveznici.

¹⁷Sastavi oboje u jedno drvo! Neka budu jedna cjelina u tvojoj ruci!

¹⁸Kad te upitaju sinovi tvoga naroda: Hoćeš li nam objasniti, što time misliš? ?

¹⁹odgovori im: Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću uzeti Josipovo drvo, što je u Efrajimovoj ruci, i ono Izrćlovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit ću ga s Judinim drvetom i tako ih učiniti jednim jedinim drvetom, tako da budu jedna cjelina u mojoj ruci.

²⁰Drveta na kojima si napisao, držat ćeš u svojoj ruci pred njihovim očima

²¹i kazat ćeš im: Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću uzeti Izrćlove sinove iz naroda kamo su otišli i sabrat ću ih sa svih strana, i dovesti ih natrag u njihovu zemlju.

²²Učinit ću ih jednim jedinim narodom u zemlji, na Izrćlovim gorama. Jedan će kralj vladati nad svima njima. Ne će više biti dva naroda i ne će više biti razdijeljeni u dva kraljevstva.

²³Ne će se više oskvrnjivati svojim idolima i gnusobama, svojim bogovima, niti kakvim grijesima. Oslobodit ću ih od svih grijeha vjerolomstva, u čemu su griješili, i očistit ću ih. Oni će postati moj narod, i ja ću biti njihov Bog.

²⁴Moj sluga David bit će kralj nad njima. Svi će imati samo jednoga pastira. Hodit će po mojim zapovijedima i brižno će držati moje uredbe.

²⁵Stanovat će u zemlji koju sam dao svojemu sluzi Jakovu, u kojoj su stanovali njihovi oci. U njoj će stanovati sa svojom djecom i unučadi dovijeka. Moj sluga David bit će njihov knez dovijeka.

²⁶Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to vječan Savez s njima. Utvrdit ću ih i umnožit ću ih. Svoje svetište podići ću u njihovoj sredini za vječna vremena."

²⁷Prebivalište će mi biti kod njih. Ja ću biti njihov Bog, i oni će biti moj narod.

²⁸Tada će narodi spoznati da sam ja, Gospodin, taj koji posvećuje Izrćla, kad moje svetište bude u njihovoj sredini dovijeka.”