Read Biblija (Šarić) Brojevi 11 Bible Online

Brojevi 11 - Biblija (Šarić) bible

Brojevi 11

¹Narod se stade glasno tužiti pred Gospodinom da mu je zlo. Kad je Gospodin to čuo, planu njegov gnjev. Oganj, što je izlazio od Gospodina, raspali se na njih i uništi jedan dio tabora.

²Tada zavapi narod k Mojsiju za pomoć. Kad se Mojsije pomoli Gospodinu, ugasi se oganj.

³To se mjesto prozva Tabera, jer se tamo bio raspalio na njih oganj, što je izlazio od Gospodina.

⁴I kad se svjetina što je bila među njima polakomila za drugim jelima, stadoše sinovi Izrćlovi opet jadikovati. Tužili su se: “Tko će nam dati da jedemo mesa?

⁵Spominjemo se riba što smo ih jeli u Egiptu badava, krastavaca i dinja, poriluka, crvenoga luka i češnjaka.

⁶A sad nam je da poginemo. Ovdje nema upravo ničega. Oči nam ne vide ništa drugo osim mane.”

⁷Mana je bila kao sjeme korijandrovo i nalik na bdelij.

⁸Narod je išao okolo i sakupljao je, mljeo je na žrvnjevima ili tucao u stupama, kuhao u loncima i pravio od nje kolače. Okus joj je bio kao okus kolača pripravljena s uljem.

⁹Kad bi noću pala rosa na tabor, pala bi s njom i mana.

¹⁰Kad je čuo Mojsije kako narod jadikuje u svojim domovima, svako na ulazu u svoj šator ? Božji gnjev se bio žestoko raspalio zbog toga ? Mojsiju je to bilo veoma žao

¹¹te se Mojsije potužio Gospodinu: “Zašto tako zlostavljaš svojega slugu, i zašto do mene tako malo držiš, da si mi naprtio teret brige za čitav taj narod?

¹²Zar sam ja čitav taj narod nosio u svojem krilu i donio ga na svijet, da možeš od mene tražiti: Nosi ga u svojem naručju kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju koju sam obećao njegovim ocima?

¹³Odakle da uzmem meso da ga dam cijelom tomu narodu? Plaču preda mnom i vape: Daj nam mesa da jedemo!

¹⁴Ja ne mogu više sam nositi brigu za cijeli taj narod. To je preteško za me.

¹⁵Ako misliš tako dalje postupati sa mnom, onda me radije odmah ubij, ako ti još štogod vrijedim, da ne gledam dulje svoju nesreću!”

¹⁶Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Pozovi mi sedamdeset ljudi između Izrćlovih starješina, za koje znaš da su zreli ljudi i sposobni za poglavarsku službu! Dovedi ih k Šatoru svjedočanstva. Tamo neka se postave s tobom,

¹⁷dok ja siđem! Tamo ću govoriti s tobom i od duha, što počiva na tebi, uzet ću i njima ga dati. Oni će s tobom dijeliti teret brige za narod.

¹⁸A narodu reci: Posvetite se za sutra! Dobit ćete mesa i jesti. Glasno ste jadikovali pred Gospodinom i vapili: Tko će nam dati mesa da jedemo? U Egiptu smo imali dobro. Gospodin će vam, eto, dati da jedete mesa.

¹⁹Ne ćete ga jesti samo jedan dan, ni dva, pet, deset ili dvadeset dana,

²⁰nego cijeli mjesec, dok vam na nos ne udari i ne zgadi vam se. Jer vi ste Gospodina, koji je među vama, prezreli i pred njim ste jadikovali i tužili se: O, da nismo otišli iz Egipta!”

²¹Mojsije odvrati: “Ima naroda šest stotina tisuća pješaka, među kojim ja živim, a ti kažeš: Dat ću im mesa da jedu cijeli mjesec.

²²Može li im se poklati toliko ovaca i goveda da im bude dosta? Može li im se pohvatati sva morska riba, da bude za njih dosta?”

²³A Gospodin odgovori Mojsiju: “Zar je možda Gospodnja ruka preslaba? Sad ćeš vidjeti hoće li se moja riječ pred tobom ispuniti ili neće.”

²⁴Nato iziđe Mojsije, priopći narodu Gospodnje riječi i pozva sedamdeset starijih ljudi iz naroda. Postavi ih oko Šatora.

²⁵Tada siđe Gospodin u oblaku i progovori s njim, uze onda od duha koji je živio u njemu i dade ga sedamdesetorici sijedih ljudi. čim se bio duh spustio na njih, zapadoše oni u proročko ushićenje. To im se poslije više ne dogodi.

²⁶A dvojica od njih ostaše u taboru. Jedan se zvao Eldad, drugi Medad. I na njih se spustio duh. Pripadali su naime zapisanima, ali nisu bili izišli k Šatoru. I oni zapadoše u taboru u proročko ushićenje.

²⁷Jedan sluga otrča i javi Mojsiju: “Eldad i Medad zapali su u taboru u proročko ushićenje.”

²⁸Tada zamoli Jošua, sin Nunov, koji je od mladosti bio sluga Mojsijev: “Gospodaru, Mojsije, zabrani im to!”

²⁹A Mojsije mu odvrati: “Što se ti raspaljuješ na me? O, kad bi samo sav Gospodnji narod bio sastavljen od proroka! Kad bi Gospodin svima dao svojega duha!”

³⁰Nato se Mojsije vrati u tabor sa starješinama Izrćlovim.

³¹Tada se, po zapovijedi Gospodnjoj podiže vjetar, koji nanese od mora prepelice i razasu ih nad taborom uokolo dan hoda daleko na sve strane, do dva lakta visoko od zemlje.

³²I narod se dade, te je cijeli dan i cijelu noć, i cijeli sljedeći dan hvatao prepelice. Tko je malo nakupio, imao ih je deset homera. Prostriješe ih tada oko tabora, da se suše.

³³Još im nije bilo iščeznulo meso između zuba, a gnjev Gospodnji raspali se na narod. Gospodin udari narod veoma teškom kaznom.

³⁴Zato se prozva to mjesto Kibrot Hattaava, jer se tamo pokopa pohlepni narod.

³⁵Od Kibrot Hattaave pođe narod dalje u Haserot. U Haserotu ostadoše.