Read Biblija (Šarić) Brojevi 16 Bible Online

Brojevi 16 - Biblija (Šarić) bible

Brojevi 16

¹Korah, sin Jisharov, sina Kehatova, sina Levijeva, pridobi za sebe Datana i Abirona, sinove Eliabove, i Ona, sina Peletova, potomke Rubenove.

²Oni se pobuniše protiv Mojsija sa dvjesta i pedeset sinova Izrćlovih, poglavara općine, pozvanih članova narodne skupštine i uglednih muževa.

³Oni se dakle sabraše protiv Mojsija i Arona i rekoše im: “Prevršili ste mjeru! Sva općina, svi su skupa sveti, i Gospodin je među njima. Zašto se vi uzdižete nad Gospodnju općinu?”

⁴Kad to ču Mojsije, pade ničice na svoje lice.

⁵Tada odgovori Korahu i njegovoj družini ovako: “Sutra će pokazati Gospodin tko je njegov i tko je dosta svet da mu se približi. Koga tada on izabere, taj mu se smije približiti.

⁶Učinite ovo: Uzmite sebi kadionice, Korah i sva njegova družina!

⁷Stavite sutra u njih ognja i stavite na njih kâda pred Gospodinom! Koga tad izabere Gospodin, taj neka bude svet! Neka vam je dosta, sinovi Levijevi!”

⁸Korahu reče Mojsije: “čujte ipak, sinovi Levijevi!

⁹Zar vam nije dosta što vas je Bog Izrćlov odvojio od općine Izrćlove, da vas privuče u svoju blizinu, pa da vršite službu kod Šatora Gospodnjega i obavljate pred općinom svoju službu?

¹⁰Tebe je sa svom tvojom braćom, Levijevim sinovima, privukao k sebi, a sada tražite još i svećeništvo!

¹¹Zato se vi, ti i sva tvoja družina, sabirete protiv Gospodina. Jer što je Aron da mrmljate protiv njega?”

¹²Nato Mojsije dade pozvati Datana i Abirama, Eliabove sinove. Ali oni odvratiše: “Ne idemo!

¹³Zar nije dosta što si nas doveo ovamo iz zemlje u kojoj teče mlijeko i med, da nas poubijaš u pustinji? Hoćeš li se još sada i nametnuti za gospodara nad nama?

¹⁴Doista nas nisi doveo u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, i nisi nam dao njiva i vinograda u posjed. Hoćeš li možda ljudima ovdje oči iskopati? Ne idemo!”

¹⁵Tada se Mojsije vrlo razljuti i zamoli Gospodina: “Ne pogledaj na njihov žrtveni dar! Nisam nijednome od njih oduzeo nijednog magarca i nijednome od njih nisam učinio ništa nažao.”

¹⁶I Mojsije zapovjedi Korahu: “Ti i sva tvoja družina prikažite se sutra pred Gospodinom, ti, oni i Aron!

¹⁷Svaki neka uzme svoju kadionicu i neka stavi u njih kâd! Tada neka donese svaki svoju kadionicu pred Gospodina, dakle dvjesta i pedeset kadionica, također ti i Aron, svaki svoju kadionicu!”

¹⁸I uzeše svaki svoju kadionicu, stave u njih oganj i na nj kâd. Onda stadoše na ulazu u Šator svjedočanstva, također Mojsije i Aron.

¹⁹A Korah sabra na ulazu u Šator svjedočanstva prema njima svu općinu. Tada se pokaza svoj općini slava Gospodnja.

²⁰I Gospodin dade Mojsiju i Aronu ovu zapovijed:

²¹”Odvojite se od te općine! Uništit ću je u jedan čas.”

²²Tada padoše oni ničice na svoje lice i zamoliše: “O Bože, Gospodaru životnog duha u svakom tijelu! Zar ćeš, kad je sagriješio samo jedan, pustiti svoj gnjev na svu općinu?”

²³Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju:

²⁴”Naloži općini: Udaljite se od okolice Šatora Korahova, Datanova i Abiramova!”

²⁵Na to se diže Mojsije i ode Datanu i Abiramu. Starješine Izrćlove pođoše za njim.

²⁶On zapovjedi općini: “Udaljite se od Šatora tih zlotvora! Ne dotaknite se ničega što je njihovo! Inače ćete izginuti i vi zbog svih njihovih grijeha.”

²⁷Tada se oni povukoše iz okolice Šatora Korahova, Datanova i Abiramova. A Datan i Abiram stupiše van i stadoše sa svojim ženama i sa svojom velikom i malom djecom na ulazu svojih šatora.

²⁸Tada reče Mojsije: “Po tom ćete spoznati da je Gospodin poslao mene da izvršim sva ta djela, i da ja ne radim sam od sebe.

²⁹Ako ovi ovdje pomru, kao što umiru svi ljudi, i ako ih zadesi obična sudbina svih ljudi, onda Gospodin nije mene poslao.

³⁰Ako li Gospodin izvrši nešto nečuveno i zemlja otvori svoja usta i proždre ih sa svim što je njihovo, tako da siđu živi u podzemlje, onda po tom spoznajte da su ovi ljudi hulili na Gospodina!”

³¹Jedva je bio Mojsije izgovorio te riječi, rastvori se zemlja pod njima.

³²Zemlja otvori svoja usta i proždre ih s njihovim obiteljima i sve ljude što su bili uz Koraha, sa svim njihovim imutkom.

³³Sa svim što su imali siđoše živi u podzemlje, i zemlja se zatvori nad njima. Tako ih nestade iz općine.

³⁴Svi Izrćlci što su okolo stajali pobjegoše brže od njihova jauka; jer rekoše: “Da i nas još zemlja ne proždre!”"

³⁵A oganj iziđe od Gospodina i sažeže dvjesta i pedeset ljudi što su trebali prinijeti kâd.