Read Biblija (Šarić) Matej 13 Bible Online

Matej 13 - Biblija (Šarić) bible

Matej 13

¹U onaj dan izađe Isus iz kuće i sjede kraj mora.

²Mnogo se naroda sabralo oko njega. Zato je ušao u lađicu i u njoj sjeo, a narod je sav stajao na obali.

³On im je kazivao mnogo u prispodobama: “Izađe sijač da sije.

⁴I dok je sijao, jedno zrno pade na put, pa dođoše ptice i pozobaše ga.

⁵Drugo pade na kamenito tlo gdje nije imalo mnogo zemlje. Ono brzo izniknu, jer nije ležalo duboko u zemlji.

⁶Ali kad zasja sunce, uvenu, i kako nije imalo korijena, usahnu.

⁷Opet drugo pade među trnje. Uzraste zajedno i trnje te ga uguši.

⁸Drugo pade na dobru zemlju i donosilo je stostruk, šezdesetorostruk, tridesetorostruk rod.

⁹Tko ima uši, neka čuje!”

¹⁰Tada pristupiše njegovi učenici i upitaše ga: “Zašto im govoriš u prispodobama?”

¹¹On odgovori: “Vama je dano da razumijete tajne kraljevstva nebeskoga. A njima nije dano.

¹²Jer onome koji ima još će se dati i imat će u izobilju, a onome koji nema oduzet će se i ono što ima.

¹³Zato im govorim u prispodobama, jer otvorenim očima ne vide i otvorenim ušima ne čuju i ne razumiju.

¹⁴Tako se ispunja na njima proroštvo Izaije koje glasi: Slušat ćete, a ipak ne ćete razumjeti, gledat ćete, a ne ćete vidjeti.

¹⁵Otvrdnulo je srce ovoga naroda. Uši su mu gluhe, oči su mu zatvorene. Ne će da vidi očima, ne će da čuje ušima, neće da razumije srcem niti da se obrati, da ga iscijelim.

¹⁶A blago vašim očima što vide i vašim ušima što čuju!

¹⁷Jer zaista kažem vam: Mnogi proroci i pravednici željeli su vidjeti što vi vidite, i ne vidješe, i čuti što vi čujete, i ne čuše.

¹⁸Vi dakle shvatite prispodobu o sijaču!

¹⁹Svakome koji sluša riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi nečastivi i grabi što je bilo posijano u njegovo srce. Takav je sjeme posijano na put.

²⁰Što je bilo posijano na kamenito tlo, to je onaj koji sluša riječ i prima je odmah s radošću.

²¹Ali ne pusti korijena jer je nestalan. Kad zbog riječi navali nevolja ili progonstvo, on se odmah spotakne.

²²Što je bilo posijano među trnje, to je onaj koji sluša riječ. Ali svjetovne brige i varavo bogatstvo zaguše riječ, tako te ostane bez roda.

²³Što je bilo posijano na dobru zemlju, to je onaj koji sluša riječ i razumije te donosi rod: stostruk, šezdesetorostruk i tridesetorostruk.”

²⁴Iznese im drugu prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji posija dobro sjeme na svojoj njivi.

²⁵Dok je sve spavalo, dođe njegov neprijatelj, posija kukolj po pšenici i otiđe.

²⁶Kad onda uzraste usjev i uhvati se rod, pokaza se i kukolj.

²⁷Tada dođoše domaćinove sluge i rekoše mu: Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svoju njivu? Odakle joj dakle kukolj?

²⁸On im odgovori: Neprijatelj je to učinio. Tada sluge upitaše: Trebamo li otići i skupiti ga?

²⁹On odgovori: Ne! Inače biste mogli, skupljajući kukolj, počupati zajedno s njim i pšenicu.

³⁰Ostavite samo da zajedno oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Saberite najprije kukolj i svežite ga u snoplje da se sažeže. A pšenicu nosite u moju žitnicu!”

³¹Drugu im još prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao gorušično zrno što ga uze čovjek i posija na svoju njivu.

³²Ono je, istina, manje od svega drugog sjemenja. Ali kad izraste, veće je od drugih biljaka. Ono postane stablo tako da ptice nebeske dolaze i stanuju na njegovim granama.”

³³Još im iznese daljnju prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kvasac što ga žena uze i pomiješa u tri mjere brašna, dok sve ne uskisnu.”

³⁴Sve je to govorio Isus u prispodobama mnoštvu naroda i bez prispodoba nije im govorio.

³⁵Tako se je trebala ispuniti riječ proroka: “Otvorit ću svoja usta u prispodobama, objavit ću što je bilo sakriveno od postanka svijeta.”

³⁶Tada on otpusti mnoštvo naroda i otiđe kući. Onda pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: “Objasni nam prispodobu o kukolju na njivi!”

³⁷On reče: “Koji sije dobro sjeme jest Sin čovječji.

³⁸Njiva je svijet. Dobro sjeme jesu djeca kraljevstva; kukolj su djeca zloga."

³⁹Neprijatelj koji ga je posijao jest đavao. Žeteoci su anđeli.

⁴⁰Kao što se dakle kukolj sabire i u ognju spaljuje, tako će biti i na svršetku svijeta.

⁴¹Sin čovječji izaslat će svoje anđele i oni će sabrati sve zavoditelje i zlotvore iz njegova kraljevstva

⁴²i baciti ih u ognjenu peć. Ondje će biti jauk i škrgut zubâ.

⁴³Tada će pravednici sjati kao sunce u kraljevstvu svojega Oca. Tko ima uši, neka čuje!

⁴⁴Kraljevstvo je nebesko kao blago što leži sakriveno u polju. čovjek nađe blago i sakri ga. Tada otiđe pun radosti zbog toga i proda sve svoje i kupi polje.

⁴⁵Nadalje je kraljevstvo nebesko kao trgovac koji je tražio plemenite bisere.

⁴⁶Kad nađe jedan dragocjeni biser, otiđe, proda sve svoje imanje, i kupi ga.

⁴⁷Još je kraljevstvo nebesko kao mreža što se baci u more i zahvati svakojake ribe.

⁴⁸Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i saberu dobre u posude, a loše bace van.

⁴⁹Tako će biti i na svršetku svijeta. Anđeli će izaći i odijelit će zle od pravednih

⁵⁰i bacit će ih u ognjenu peć. Ondje će biti jauk i škrgut zubâ.

⁵¹Razumjeste li sve ovo?” Odgovoriše mu: “Da, Gospodine!”

⁵²Tada on nastavi: “Zato je svaki učitelj koji je vješt u nauku o kraljevstvu nebeskom kao domaćin koji iznosi iz svojega blaga novo i staro.”

⁵³Nakon što je Isus završio te prispodobe, otiđe odande.

⁵⁴Dođe u svoj zavičaj i učio je u tamošnjoj sinagogi. Puni divljenja pitali su: “Odakle ovome ta mudrost i čudesna moć?

⁵⁵Nije li ovo tesarov sin? Ne zove li se njegova mati Marija, i njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda?

⁵⁶Nisu li sve njegove sestre kod nas? Odakle mu dakle sve to?”

⁵⁷Tako su se sablažnjavali nad njime. Tada im Isus reče: “Prorok ne vrijedi nigdje manje nego u svom zavičaju i u svojemu domu.”

⁵⁸Zbog njihove nevjere učinio je ondje samo malo čudesa.